Ponekad se lupus teško dijagnosticira, jer njegovi simptomi često oponašaju druge bolesti. Najkarakterističniji znak bolesti je osip na licu u području obje jagodica koji podsjeća na krila leptira i javlja se kod većine bolesnika, ali ne i u svim slučajevima lupusa.

Dijagnoza bolesti

Ponekad se lupus teško dijagnosticira, jer njegovi simptomi često oponašaju druge bolesti. Najkarakterističniji znak bolesti je osip na licu u području obje jagodica koji podsjeća na krila leptira i javlja se kod većine bolesnika, ali ne i u svim slučajevima lupusa.
Budući da pojedinci sa SLE-om mogu imati široku paletu simptoma i oštećenja različitih organa, za postavljanje dijagnoze koriste se kriteriji Američkog reumatološkog društva. Postoji 11 kriterija koji su usko povezani sa simptomima bolesti. Kada bolesnik zadovolji četiri ili više kriterija, dijagnoza SLE se može postaviti.

Sljedećih 11 kriterija se koriste za dijagnosticiranje SLE-a:

• Osip na licu u području jagodica („leptirasti“ osip).
• Diskoidni osip (crvenilo na koži s područjima hiperpigmentacije i hipopigmentacije koje može uzrokovati ožiljak).
• Fotosenzitivnost (osip na koži kao reakcija na izloženost Suncu, prvenstveno ultraljubičastom svjetlu).
• Oštećenja sluznice – ulkusi (spontane rane i oštećenja sluznice usta, nosa ili grla).
• Artritis (upala i oteknuće dva ili više zgloba).
• Pleuritis ili perikarditis (upala tkiva ovojnice oko srca ili pluća, koja se obično povezuje s boli u prsima nakon disanja ili promjene položaja tijela).
• Bubrežni poremećaj (prisutnost velike količine proteina u urinu, smanjena funkcija izlučivanja kreatinina ili prisutni stanični cilindri u urinu). U konačnici se kod oštećenja bubrega u sklopu SLE-a može napraviti biopsija bubrega i to putem aspiracijske igle pod vodstvom radiologa ili tijekom otvorene trbušne operacije. Biopsija bubrega nam služi u definiranju uzroka bolesti i stupnja oštećenja bubrega, te za određivanje optimalne terapije.
• Neurološki poremećaji (oštećenje bilo kojeg dijela živčanog sustava sa simptomima poput: epilepsije, psihoze, moždanog udara i depresije).
• Poremećaji krvnih stanica: snižena koncentracija eritrocita, leukocita i trombocita u krvi, što dovodi do anemije, leukopenije i trombocitopenije.
• Imunološki poremećaj (pozitivni testovi na specifična autoantitjela u krvi kao što su:  anti-DNA, anti-Sm, lažno pozitivan test krvi na sifilis, antikardiolipinska antitijela ili lupus antikoagulant).
• Antinuklearna antitijela (ANA) – antitijela protiv stanične jezgre budu prisutna u krvi kod gotovo svih bolesnika sa SLE-om.

Osim ovih 11 kriterija za dijagnozu bolesti, i drugi dijagnostički postupci nam mogu biti korisni u procjeni ozbiljnosti bolesti i zahvaćenosti različitih organa. To prvenstveno uključuje rutinsku analizu kompletne krvne slike, biokemijskih parametara, koagulacijskih parametara i upalnih parametra kao što su sedimentacija eritrocita i C-reaktivni protein. Također se može koristiti i analiza sinovijske tekućine iz zgloba i analiza cerebrospinalnog likvora. Ponekad nam je potrebna biopsija, odnosno uzimanje uzoraka tkiva (bubrega, kože, živaca) da bi dokazali promjene na određenim organima i odlučili optimalni terapijski pristup. Neinvazivne radiološke pretrage kao klasični radiogrami, CT, magnetska rezonancija i ultrazvuk pružaju dodatne dijagnostičke informacije. Druge autoimune bolesti kao reumatoidni artritis, sklerodermija, polimiozitis i vaskulitis mogu imati slične simptome kao SLE. Stoga treba biti oprezan prilikom dijagnosticiranja bolesti. Najveći problem u dijagnostici kod SLE-a je razlikovanje egzacerbacije bolesti (pogoršanje simptoma) i akutne infekcije kao moguće komplikacije u ovih bolesnika.