Svaka životna dob ima svoje specifičnosti. Tako postoje i tegobe i bolesna stanja genitalnih organa koja su specifična za određenu dob žena, od najranije dobi do senija.

Kome se obratiti, tko liječi djevojčice s ginekološkom problematikom? Roditelji neće pogriješiti ako se najprije jave nadležnom liječniku opće/obiteljske medicine, koji će zatim, po potrebi, roditelje i dijete uputiti dalje, najčešće ginekolozima koji se posebno bave ginekološkom problematikom dječje dobi. Ali, kao i inače, važno je potražiti pomoć, a ne čekati da se problem sam od sebe rješi.
Koji su najčešći ginekološki problemi u periodu odrastanja?
Nabrojit ćemo neke s kojima se u svakodnevnom ambulantnom radu svakodnevno susrećemo. Uz napomenu kako je i djevojčicu potrebno primjereno dijagnostički obraditi, dakle obaviti ginekološki pregled (rektalni palpacijski), ginekološki ultrazvučni pregled (abdominalnom ili rektalnom sondom) te učiniti rutinske hematološko-biokemijske pretrage. Iza takve temeljne dijagnostičke obrade, po potrebi će uslijediti ciljana, te iza toga i odgovarajuće liječenje, odnosno daljnje postupanje.

Menstruacijski ciklus

Prva menstruacija u životu žene (lat. Menarche) uobičajeno nastupa oko 10-12-te godine, iako nije ni neuobičajen nastup menarhe oko 8-10, odnosno 15-16. godine (ovisi o genetskim čimbenicima, tjelesnoj težini, čimbenicima okoline, također i o eventualnim bolesnim stanjima i slično).
Tijekom prve tri menarhalne godine (prve tri godine iza početka menstruiranja), menstruacijski ciklusi (period od prvog dana jedne do prvog dana slijedeće menstruacije) uobičajeno su neredoviti. Često su produženi (lat. Oligomenorrhoea, traju više od 40 dana, pa do više mjeseci), rjeđe skraćeni (lat. Polymenorrhoea, i do dvije menstruacije mjesečno). Kako u tim godinama hipotalamus-hipofiza-jajnik osovina tek sazrijeva, u pravilu se ciklus ne treba regulirati lijekovima. Odnosno, ako se radi o skraćenim ciklusima, obilnim menstruacijama i posljedičnoj slabokrvnosti, liječenje je najčešće u smislu nadoknade željeza.

Dermatološki problemi

Dermatološki problemi u ovom životnom razdoblju vrlo su česti, a u nekim slučajevima u podlozi su određeni poremećaji spolnih hormona, pa je onda i liječenje u domeni ginekologa.
Najčešći ginekološki problem koji za vidljivu posljedicu ima dermatološke probleme (problematičan ten, masnu kožu, masnu i prorjeđenu kosu ili pojačanu dlakavost) je sindrom policističnih jajnika (engl. Polycistic ovary syndrome, PCO). Ono što nije okom vidljivo kod tog sindroma su poremećaji spolnih hormona, ponekad i drugi endokrinološki i metabolički poremećaji (npr. inzulinska rezistencija, što za posljedicu može imati i razvoj šećerne bolesti).
Ovisno o izraženosti sindroma, liječenje je vrlo kompleksno, a s ginekološke strane se u liječenju primjenjuju točno određeni oralni hormonski kontraceptivi (bitna je gestagenska komponenta pilula). Naravno, ako nema kontraindikacija za njihovu primjenu, uz redovite kontrole.

Maloljetnička trudnoća

Maloljetnička trudnoća je u porastu. Objašnjenja za to ima više, a neka su: sve ranije stupanje u spolne odnose, ne-briga roditelja (premalo vremena za bavljenje djecom), nedovoljna edukacija (o metodama zaštite od neželjene trudnoće, o hitnoj kontracepciji) i drugo.
Što kada maloljetna osoba zatrudni i najprije se javi liječniku?
Prema našem zakonodavstvu potrebno je obavijestiti roditelje (odnosno staratelje), te razmisliti o mogućim opcijama. Jedna i najčešća je namjerni prekid neželjene trudnoće (za što postoje zakonski okviri, osim ako se radi o patološkoj trudnoći), ili nastavak trudnoće, uz razmišljanje o davanju novorođenčeta na posvajanje, ili pak zadržavanje djeteta i formiranje nove obitelji, uz suglasnost roditelja oba (maloljetna) nova roditelja.
Tijekom perioda od 9-10 mjeseci, oba buduća (maloljetna) roditelja i brže psihološki sazriju, što je jako važno radi preuzimanja novih uloga, koje su većini njihovih vršnjaka (daleka) budućnost.

Metode zaštite od neželjene trudnoće

No, kako se ne bi oslanjali na „neće se to baš meni/nama desiti“, pametnije je i odgovornije razmisliti o metodama zaštite od neželjene trudnoće, o kontracepciji. U ovoj životnoj dobi najprimjenljivije metode kontracepcije su: prirodne (prekinuti snošaj, računanje plodnih dana), koje su i najnesigurnije i rizične u smislu prenošenja spolno prenosivih infekcija, zatim mehaničke (prezervativi, spermicidna sredstva), koje su nešto sigurnije u smislu kontracepcije, a uporaba prezervativa se osobito preporučuje i u smislu prevencije spolno prenosivih infekcija, te hormonski preparati (oralna hormonska kontracepcija, OHK, pilule, zatim flasteri i vaginalni ringovi) koji su jedna od najsigurnijih kontracepcijskih metoda. Ali i uz OHK se preporuča i primjena prezervativa, ponajprije radi zaštite od spolno prenosivih infekcija.
Naravno i u ovoj dobi postoje situacije koje zahtijevaju hitnu kontracepciju – unutar najviše 72 sata od nezaštićenog spolnog odnosa potrebno se javiti ginekologu koji će dati upute o postupanju.

Prevencija spolno prenosivih infekcija

Spolno prenosive infekcije i bolesti vrlo su česte u ovom periodu života (zbog ne-pridržavanja preporuka o odgovornom spolnom ponašanju – često mijenjanje spolnih partnera, nekorištenje prezervativa, neodgovarajuća intimna higijena, neprimjereno „samoliječenje” i drugo). Stoga još jednom naglašavamo što znači odgovorno se spolno ponašati: prakticirati monogamne spolne odnose (jedan partner), primjenjivati prezervativ, održavati odgovarajuću intimnu higijenu i drugo. U slučaju bilo kakvih smetnji ili sumnje na rizično ponašanje spolnog partnera, svakako se savjetuje posjet ginekologu (odnosno za muške partnere liječniku opće/obiteljske medicine).

Ginekološke maligne bolesti

Ni ova životna dob nije lišena malignih ginekoloških bolesti, koje u ovoj dobi češće imaju lošu prognozu. Od češćih malignih bolesti ove dobi neki su oblici raka jajnika.
Na bolest se može posumnjati na temelju nekih nespecifičnih simptoma (naglašavamo – nespecifičnih!), kao što su naglo mršavljenje ili debljanje (veći gubitak/dobitak na tjelesnoj težini tijekom nekoliko mjeseci, bez posebnih promjena prehrambenih navika, odnosno stila života), povećanje opsega trbuha, osjećaj nadutosti, probavne smetnje, poremećaji menstruacijskog ciklusa i drugo.
U slučaju postojanja nekog od nabrojenih simptoma obavezan je pregled ginekologa. No, mora se naglasiti kako nabrojeno NE ZNAČI malignu bolest, no potrebno je odgovarajuće dijagnostički postupiti.

Anomalije genitalnih organa

Neke anomalije, kao što je dvosmisleno vanjsko spolovilo budu prepoznate po rođenju (odmah će uslijediti vrlo detaljna dijagnostička obrada i liječenje, kako bi se na vrijeme odlučilo o fenotipskom spolu). No neke druge (anomalije maternice, rodnice, odnosno neke kromosomske abnormalnosti) dugo ostaju neprepoznate. Sumnja na njih postavi se ako menstruacija ne nastupi u odgovarajućoj dobi, ako pojava sekundarnih spolnih obilježja ne prati kronološku dob, ako se u odrastanju počinju javljati sekundarne osobine suprotnoga spola i slično.
To je vrlo kompleksna grupa bolesti, dijagnostika je vrlo sofisticirana, a liječenje nije jednostavno i ponekad traje cijeli život.

Ovim kratkim podsjetnikom htjeli smo naglasiti kako nikada nije prerano za posjet ginekologu, ali ponekad može biti prekasno.
Stoga, bez srama i nelagode, ako se pojave bilo kakve sumnje, treba se javiti liječniku.
Ne može se dovoljno naglasiti uloga roditelja u svemu ovome, jer roditelj je prva osoba kojoj će se dijete povjeriti, odnosno koja će uočiti kako se nešto dešava.