Kada se govori o čimbenicima rizika, odnosno o situacijama, stanjima uz koja je povećana mogućnost od razvoja nekog od ginekološkog raka, oni nisu za sve oblike i lokalizacije isti.

Kada se govori o čimbenicima rizika, odnosno o situacijama, stanjima uz koja je povećana mogućnost od razvoja nekog od ginekološkog raka, oni nisu za sve oblike i lokalizacije isti, također na neke se možete djelovati, na druge ne.

Čimbenici rizika na koje možemo utjecati su: spolna aktivnost prije 17-te godine (rak vrata maternice), više spolnih partnera ili partner koji je imao više spolnih partnerica (rak vrata maternice, rak rodnice, rak stidnice), nezaštićeni spolni odnosi (rak vrata maternice, rak rodnice, rak stidnice), HPV-infekcija (rak vrata maternice, rak rodnice, rak stidnice), česte spolno prenosive infekcije (rak vrata maternice, rak rodnice, rak stidnice), pušenje (rak vrata maternice, rak rodnice, rak stidnice), dugotrajno uzimanje oralnih hormonskih kontraceptiva (rak vrata maternice, rak endometrija), velik broj poroda (rak vrata maternice), prehrana s malo voća i povrća (rak vrata maternice, rak jajnika), debljina (rak tijela maternice, rak jajnika), životinjske masnoće u prehrani (rak tijela maternice, rak jajnika).

Čimbenici rizika na koje (uglavnom) ne možemo utjecati su: generativna dob (rak vrata maternice, neke vrste raka jajnika), meno- i poslijemenopauzalna dob (rak tijela maternice – endometrija, rak jajnika, rak rodnice, rak stidnice), neplodnost ili žene koje nisu željele/mogle roditi (rak tijela maternice, rak jajnika), niži socioekonomski status (rak vrata maternice, rak rodnice, rak stidnice), šećerna bolest, povišeni arterijski tlak, žučni kamenci (rak tijela maternice), genetski faktori (rak tijela maternice, rak jajnika).

Primarna sumnja na odstupanja od normalnoga mogu se i trebaju uočiti pri rutinskom ginekološkom pregledu kroz: vizualizaciju, citološku analizu uzoraka s vrata maternice, iz rodnice, odnosno sa stidnice (tzv. PAPA-test), HPV-testiranje, mikrobiološko testiranje uzoraka iz rodnice, ginekološki ultrazvučni pregled, testiranje krvi na tzv. tumorske biljege.

Daljnja dijagnostika provodi se kada se nekom od nabrojenih metoda postavi realna sumnja na malignom i uključuje: kolposkopiju, vulvoskopiju, biopsiju, kiretažu, citološku analizu punktata ciste ili aspirata materišta, histeroskopiju, dijagnostičk operacijski zahvat.
Kada se dokaže ginekološki rak, prije daljnjeg liječenja treba se, ovisno o lokalizaciji i proširenosti lezije, učiniti dodatne dijagnostičke pretrage, prema uputama ginekološko-onkološkog konzilija.