Rak dojke najčešći je malignom u žena. Prema službenim podacima, u Republici Hrvatskoj je zastupljenost raka dojke oko 25% među svim malignomima u žena; u dobi od 30 godina pa na više vodeći je uzrok obolijevanja i smrtnosti žena.

Već je iz ovih osnovnih pokazatelja vidljivo koliko je važna preventiva i pravovremeno počinjanje liječenja, kako bi se ženi (i njenoj obitelji) omogućila najviša moguća kvaliteta života. U ovom tekstu naglasak je na razmatranju mogućnosti pojave drugih bolesti (komorbiditet) tijekom ili zbog liječenja raka dojke, a o drugim problemima vezanim uz ovaj globalni javnozdravstveni problem bit će riječi u nekom od narednih tekstova, prema interesu naših čitatelja.

Iza nekih modela liječenja raka dojke veća je mogućnost pojave određenih bolesnih stanja, koja temeljno nisu povezana s rakom dojke, ali se mogu razviti kao kasne komplikacije tretmana. Dio njih može se uspješno prevenirati općim dijetalno-higijenskim mjerama, kao što su regulacija i održavanje primjerene tjelesne težine i kondicije.

Budući je općenito životni vijek dulji, a pravodobnim počinjanjem liječenja postižu se, u određenog broja žena odlični rezultati, veća je vjerojatnost kako će se u nekih razviti bolesti koje i inače prate stariju dobnu skupinu žena, kao što su osteoporoza, srčane i krvožilne bolesti, povišeni arterijski tlak. Tada je važno znati kako njima terapijski pristupiti, s obzirom na osnovnu (iz)liječenu bolest, rak dojke.

Uspjeh liječenja drugih bolesti u žena koje su preboljele rak dojke značajno pridonosi ukupnoj statistici u okviru ove problematike. Kako se u svim studijama o ovoj problematici barata s BMI (engl. Body mass index), prisjetit ćemo se što to znači. BMI označava količinu masti u organizmu u odraslih osoba, a izračunava se na temelju visine i težine osobe. Vrijednosti između 18.5 i 24.9 smatraju se normalnima za osobu od oko 20 godina; vrijednosti ispod 18.5 govore za pothranjenost, a iznad 24.9 za pretilost.

Jedna recentna njemačka studija pokazala je vjerojatnost pojave osteoporoze, povišenog arterijskog tlaka i srčanih bolesti u žena liječenih s dva često primjenjivana lijeka u liječenju raka dojke, u odnosu na BMI. Rezultati su sljedeći:

• U žena liječenih hormonoterapijom u smislu prevencije recidiva ili relapsa bolesti kod hormonski pozitivnog oblika raka dojke, češća je pojava osteoporoze; čak dvostruko veća u onih s BMI ispod 22.5.
• Starije žene s višim BMI koje su liječene trastuzumabom pod većim su rizikom od pojave povišenog arterijskog tlaka; taj je rizik dvostruko veći u onih s BMI iznad 30.
• Žene s višim BMI (i one u kojih je provedena hormonoterapija i one liječene trastuzumabom) češći su kandidati za razvoj srčanih bolesti.

U velikom broju slučajeva, koristi od hormonoterapije i liječenja trastuzumabom kod raka dojke nadilaze mogućnost i eventualnu štetu od pojave naprijed spomenutih bolesti.

Razgovorom s liječnicima i svojom svjesnošću o mogućnostima prevencije ovih (i drugih) bolesti, žena sama može značajno utjecati na kvalitetu svojega života iza liječenja zbog raka dojke. Ali i na kvalitetu života cijele svoje obitelji (kako se ono kaže, “žena drži tri kuta u kući”).