U mjesecu prosincu obilježava se Svjetski dan osoba s invaliditetom, pa je prikladno osvrnuti se i na tematiku invaliditeta u ženskoj populaciji, s aspekta njihova ginekološkog zdravlja.

U mjesecu prosincu obilježava se Svjetski dan osoba s invaliditetom, pa je prikladno osvrnuti se i na tematiku invaliditeta u ženskoj populaciji, s aspekta njihova ginekološkog zdravlja. Govoreći o ovome, ponajprije se misli na fizički invaliditet, no i drugi oblici invaliditeta, iz spektra mentalnog zdravlja, također zahtijevaju posebno educirani ginekološki tim, kao i svu popratnu logistiku.

Svaki oblik invaliditeta nosi sasvim specifične zdravstvene, pa tako i uže ginekološke rizike, odnosno sasvim specifične zahtjeve za postupanjem. Zbog obimne građe, zadržat ćemo se na općenitostima, odnosno na razmatranju kako pristupiti i dalje se skrbiti za ginekološku bolesnicu s (bilo kojim) invaliditetom.

Općenito govoreći, ginekološka služba treba osigurati adekvatnu skrb ženama svih dobnih skupina koje imaju neki invaliditet, kao što su: cerebralna paraliza, autizam, trisomija 21 i drugi genetski poremećaji, kognitivni deficiti, traumatska ozljeda mozga i kralješnične moždine, amputirani ekstremiteti, poremećaji osjeta (sljepoća, gluho/njemost) i drugo.

U praksi to ipak nije tako. Naime, ginekološka skrb o ženama s invaliditetom postavlja specifične zahtjeve glede tehničkih uvjeta za ginekološku ambulantu (kako na razini primarne zdravstvene zaštite žena, tako i na sekundarnoj, odnosno tercijarnoj razini) i operacijsku salu, zatim u vezi posebne, bolje reći dodatne educiranosti ginekološkog tima, kao i posebne vremenske normative.

• Neki od tehničkih uvjeta za ginekološku ambulantu u kojoj se skrbi o ženama s invaliditetom koji trebaju biti zadovoljeni su: osiguran poseban pristup, „rampa“ ili lift, prilagođen za invalidska kolica i druga ortopedska pomagala; posebno opremljen ginekološki stol, s mogućnostima posebnih prilagodbi (pokretanja u svim smjerovima primjerice, odnosno dodavanja posebnih nastavaka); primjereno uređen i opskrbljen sanitarni čvor i čekaonicu i drugo.
• Neki od dodatnih uvjeta za ginekološki tim koji skrbi o ženama s invaliditetom su: dodatna znanja i vještine o posebnim zdravstvenim i ginekološkim rizicima u žena s različitim vrstama invaliditeta; prilagođavanje konzultacija, dijagnostike, liječenja i praćenja posebnim okolnostima; razmatranje rizika trudnoće na ženu s invaliditetom, kao i obratno, razmatranje rizika invaliditeta žene (i/ili lijekova koje uzima) na njenu buduću trudnoću i drugo.

Vremenski normativi od strane zakonodavca uglavnom jesu prilagođeni i skrbi za žene s invaliditetom. No problem najčešće nastaje na razini primarne zdravstvene zaštite žena, u ginekološkim ambulantama u domovima zdravlja, u kojima timovi skrbe i do 9000 osiguranica, odnosno oko 40 (i više) žena dnevno tijekom radnog vremena.

Ne ulazeći dublje u problematiku organizacije zdravstvene službe, spomenut ćemo kako su žene s invaliditetom svjesne manjkavosti zdravstvenog sustava kada je o njima riječ, pa odgađaju odlazak, u ovom slučaju ginekologu. Tako nerijetko dođu u ginekološku ambulantu s problemom koji tada zahtijeva i opsežniju i dugotrajniju dijagnostičku obradu, te kompleksnije i dugotrajnije liječenje, a uspjeh liječenja i prognoza iza terapije možda nisu onakvi kakvi bi bili u ranijoj fazi bolesti.

Ovo je također jedna od tema o kojoj bi se trebalo glasno pričati. Ovaj tekst potvrđuje kako smo uvijek aktualni i naš je prilog razmatranju ove tematike, prikladno – u mjesecu kada se posebno ističe mnogobrojna problematika osoba s invaliditetom.