Hipertenzija u Hrvatskoj značajan je medicinski problem o kojem smo razgovarali s doc. dr. sc. Bojanom Jelakovićem sa Zavoda za nefrologiju i arterijsku hipertenziju.

Nedavno je u Rovinju održan 6. hrvatski kongres o aterosklerozi s međunarodnim sudjelovanjem. Vi ste, s Vašim timom, prezentirali na tom kongresu poster “Liječenje i kontrola arterijske hipertenzije u Hrvatskoj. BEL-AH istraživanje”. Taj vaš poster dobio je prvu nagradu i zlatnu medalju. To je velika čast, čestitamo! Recite nam nešto o tom istraživanju, što je ono pokazalo?

U Rovinju je održan vrlo uspješan kongres s predavanjima kakva se čuju na europskim i svjetskim kongresima. Bili smo zadovoljni i sretni što je kolegica dr. Jelena Kos, specijalizantica Zavoda za nefrologiju i arterijsku hipertenziju KBC-a Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, osvojila prvu nagradu. To je veliko priznanje i sigurno će biti dodatni poticaj dr. Jeleni Kos, ali i svim ostalim mladim kolegama koji rade na našem Zavodu. Moram dodati da je drugu nagradu i srebrnu medalju osvojila dr. Živka Dika, također naša specijalizantica. Nama u Zavodu to je potvrda da unatoč svim teškoćama ipak dobro radimo.

Moram naglasiti da je istraživanje BEL-AH provedeno uz sponzorstvo i suradnju tvrtke Belupo te želim zahvaliti na angažmanu. Time je Belupo potvrdio kako nije tvrtka koju isključivo zanima brza dobit, nego da je zrela kompanija koja zna kada se potrebno uključiti i u neke projekte koji će pridonijeti boljem zbrinjavanju bolesnika. U cijelom radu sudjelovali su dr. Žana Tomčić Sušanj i ekipa Belupovih stručnih suradnika. Vjerujemo da će i u budućnosti suradnja našeg Zavoda i Hrvatskog društva za hipertenziju s Belupom biti na ovoj razini.

Dakle, BEL-AH istraživanje provedeno je na razini cijele Hrvatske. U njemu je sudjelovalo 412 liječnika opće i obiteljske medicine. Čak je 7266 bolesnika, koji su se javili tim liječnicima, praćeno kroz tri mjeseca. Osnovni ciljevi istraživanja bili su određivanje prevalencije pojedinih stadija hipertenzije, učestalost faktora kardiovaskularnog i renalnog rizika te vidjeti je li moguće intenzivnijom kontrolom poboljšati liječenje odnosno kontrolu bolesnika s hipertenzijom. Već su nam rezultati EHUH studije pokazali kako je kontrola hipertenzije u Hrvatskoj loša te kako su srednje vrijednosti arterijskog tlaka liječenih bolesnika 152/89 mmHg. U BEL-AH istraživanju dobili smo slične poražavajuće rezultate – 155/93 mmHg.

Neugodno nas je iznenadio rezultat kako je čak 55,5 posto liječnika zadovoljno postignutim rezultatom liječenja. Isto tako, čak je 72 posto bolesnika izjavilo kako su zadovoljni vrijednostima svoga tlaka. Očito je još, na žalost, prisutna nedovoljna svijest o potrebi strože kontrole tlaka, o tome kako već dugo ne vrijedi “100+godine”, nego kako je nužna borba za svaki milimetar žive. Više je razloga koji to objašnjavaju, a i rezultati BEL-AH istraživanja su pokazala kako je pretilost jedna od bitnih determinanti, kako visoke prevalencije hipertenzije, tako i loše kontrole. Sljedeći bitan razlog loše kontrole jest još uvijek prečesto i predugo liječenje monoterapijom te korištenje suboptimalnih doza. Na početku praćenja u BEL-AH istraživanju to je registrirano i za amlodipin i za lizinopril. No, na kraju tromjesečnog praćenja, kada su bolesnici češće dobivali upute od svog liječnika te kada je i liječnik imao više vremena koncentrirati se na svakog bolesnika, dakle kada je postignuto ono što je jedan od elementarnih ciljeva u dugoročnom liječenju, a to je suradnja i međusobno povjerenje, sa zadovoljstvom smo dobili značajno bolje rezultate: od 8 posto na početku, na kraju su vrijednosti tlaka manje od 140/90 mmHg bile izmjerene u 43 posto bolesnika, a srednje vrijednosti tlaka su bile 137/83 mmHg. Osim navedenog, bitan je razlog i što su liječnici koristili veći broj lijekova (1,6 na početku prema 2,1 na kraju) te je znatno manje bolesnika bilo na monoterapiji (46,6 posto na početku te 38 posto na kraju).

BEL-AH istraživanje ponovo je potvrdilo kako je hipertenzija nedovoljno regulirana u Hrvatskoj i kako je nedovoljna svijest o strožoj kontroli prisutna i kod bolesnika, ali još uvijek i kod velikog broja liječnika. I u BEL-AH, kao i u EHUH istraživanju, pretilost snažno utječe na arterijski tlak i liječenje. No, BEL-AH istraživanje pokazalo je kako se intenzivnijim praćenjem može povećati kontrola. Sigurno je tome značajno pridonijela modifikacija medikamentne terapije, ali učestalije kontrole bile su vjerojatno presudne. Danas se zna kako je liječenje hipertenzije timski rad u kojem moraju aktivno sudjelovati liječnik, medicinska sestra, ali svakako i sam bolesnik. Za to nam u redovnom radu nedostaje vremena i zbog toga već dulje vrijeme u našem Zavodu i Hrvatskom društvu za hipertenziju postoji jedna druga ideja, za koju nam treba potpora i ostalih. Nadamo se da će se Belupo uključiti i u ovu akciju koja mora postati trajnom.

Očito je da je hipertenzija u Hrvatskoj značajan medicinski problem. Ali, ne samo u Hrvatskoj. Stižu najnovije vijesti da  gotovo milijardu ljudi širom svijeta ima povišen krvni tlak, a do 2025. godine bit će ih još pola milijarde više. Povišeni krvni tlak više nije problem samo zapadnog svijeta, nego se polako širi i na zemlje u razvoju. Dojam je da unatoč svemu tome hipertenzija ne izaziva takav strah i toliku pozornost javnosti kao, recimo, ptičja gripa.

Jesu li dovoljne mjere koje na nacionalnoj razini poduzimaju naše zdravstvene vlasti u borbi protiv te bolesti, podmuklog i tihog ubojice? Ako nisu, što bi još trebalo poduzeti?

Prevalencija hipertenzije visoka je i u Hrvatskoj, prema rezultatima EHUH studije iznosi 39,7 posto kod žena i 35,2 posto kod muškaraca. Prevalencija hipertenzije u većini razvijenih zemalja svijeta, ali i zemalja u razvoju, a naročito u tranzicijskim zemljama, ima trend rasta. Hipertenzija se šulja, dugo je neprepoznata, među ostalim i zato jer ne boli i dugo ne stvara nikakve tegobe. Ona je postala sastavni dio našeg života i doista ne izaziva strah kao bolesti koju ste naveli, a koje ugrožavaju znatno manji dio populacije. No, to je sigurno i dio marketinga. Više pozornosti pridaje se posljedicama hipertenzije – infarktu miokarda, srčanom zatajenju, inzultu i u posljednje vrijeme bubrežnoj bolesti. Skretanje pozornosti na važnost praćenja i liječenja bolesnika u ranim stadijima moglo bi donijeti itekako veći boljitak bolesnicima, a društvu enormnu uštedu. Na žalost, još smo veoma daleko od takvih razmišljanja.

Svi znamo kako je primarna prevencija stup zdrave nacije, no u većini slučajeva, barem što se tiče hipertenzije, to ostaje samo na razini studentskih predavaonica ili povremenih periodičkih kampanja. No, možda se stvari ipak malo pokrenu, barem u jednom aspektu, a to je smanjenje unosa kuhinjske soli. Već je Prvi hrvatski kongres o hipertenziji, održan prošle godine, prihvatio Deklaraciju o potrebi restrikcije unosa soli, a na Šestom hrvatskom kongresu o aterosklerozi akademik prof. dr. Željko Reiner najavio je pokretanje Nacionalnog programa pod pokroviteljstvom Akademije medicinskih znanosti Hrvatske, a nositelji će biti Hrvatsko društvo za hipertenziju, Hrvatsko društvo za aterosklerozu i Hrvatsko kardiološko društvo te Med-ekon d.o.o. To je veliki zadatak i očekujemo podršku ne samo Ministarstva zdravstva nego i gospodarstva te brojnih proizvođača hrane. Na neki način to će biti test zrelosti našeg društva. Prvi odjeci, premda još oprezni, obećavajući su i nekako mislim da će Koprivnica, zahvaljujući angažmanu dr. Heinricha, biti i ovdje jedna od svjetlijih točaka na karti Hrvatske.

Navedite za naše čitatelje ukratko osnovne informacije o povišenom krvnom tlaku: uzrok, kliničku sliku, komplikacije i današnje liječenje.

To je vrlo široko pitanje. Hipertenzijom se danas smatraju vrijednosti tlaka veće od 140/90 mmHg, a ponekad, ako su prisutna oštećenja ciljnih organa, i niže. Najviše bolesnika ima primarnu hipertenziju, no ako se debljina smatra zasebnom bolešću, onda se čini kako je to najčešći uzrok sekundarne hipertenzije, koju slijede bubrežna bolest, renovaskularna hipertenzija, funkcijski tumori nadbubrežne žlijezde itd. Nešto sam već rekao o kliničkoj slici. Treba dodati još niz nespecifičnih tegoba, a u pojedinim sekundarnim oblicima javljaju se još i neke specifične, ali nikako patognomonične smetnje.

Glavne komplikacije hipertenzije su također već spomenute i jedino što treba ponoviti jest kako se i porast prevalencije bubrežne bolesti dobrim dijelom objašnjava upravo porastom prevalencije hipertenzije i lošim liječenjem. Teško je o liječenju hipertenzije reći nešto u par rečenica. No, unatoč brojnim smjernicama, važno je da pristup bude uvijek individualan, da se nikada ne zaborave promjene loših životnih navika, da se više istakne važnost i uloga medicinske sestre te da bolesnik saživi s činjenicom da će mu hipertenzija biti trajni suputnik i da će do kraja života morati uzimati lijekove.

Vi ste dobro upoznati s Belupovim asortimanom lijekova za liječenje hipertenzije. Kako procjenjujete doprinos Belupa borbi protiv tog velikog rizičnog faktora?

Već sam kazao da naš Zavod i Hrvatsko društvo za hipertenziju imaju dobra iskustva s Belupom. Ne samo zbog široke palete lijekova, nego i zbog dobre suradnje i pomoći u drugim aktivnostima, kao što je bilo i ovo BEL-AH istraživanje. Takva suradnja sigurno primarno ovisi o ljudima koji se međusobno dogovaraju, ali i o načelnoj politici tvrtke. Siguran sam da će ta suradnja i dalje trajati, a volio bih kada bi nam se Belupo pridružio i u  Nacionalnom projektu za smanjenje unosa kuhinjske soli.

Što su to fiksne kombinacije lijekova i koje mjesto zauzimaju u modernoj terapiji povišenoga krvnog tlaka?

Fiksne kombinacije su uglavnom dva lijeka u jednoj tableti ili kapsuli. Najčešće se kombiniraju lijekovi koji djeluju aditivno ili sinergistički i na taj je način učinkovitost veća. Druga je velika prednost to što bolesnik ne mora uzimati dva lijeka nego jedan, čime raste ustrajnost, a time i vjerojatnost uspjeha liječenja. I dodatno, fiksne kombinacije su jeftinije od monokomponentnih od kojih su napravljene. Zbog svega toga one se danas prema svim relevantnim smjernicama preporučuju za liječenje bolesnika od hipertenzije, pa čak i za početak liječenja.

Možete li nam nešto reći o novim terapeutskim smjernicama koje potiče Europsko kardiološko društvo?

Nove smjernice izlaze redovito prateći nove studije, ali i bazična istraživanja. U lipnju ove godine bit će objavljene nove smjernice Europskog društva za hipertenziju i Europskoga kardiološkog društva. Ta dva društva već niz godina zajedno rade na smjernicama za  liječenje hipertenzije. I u Hrvatskoj postoji dobra suradnja između stručnih društava, gdje je uz Hrvatsko društvo za hipertenziju i Hrvatsko kardiološko društvo vrlo aktivno Hrvatsko društvo za  aterosklerozu. Pristup hipertenziji mora biti multidisciplinaran jer hipertenzija nisu samo milimetri žive. Oni su samo pokazatelj vrlo kompleksnih mehanizama koji na razne  načine dovode do porasta arterijskog tlaka.

Može li se hipertenzija spriječiti i koje mjere za to preporučujete?

Naravno da se može. Već sam spomenuo dva najbitnija načina – reducirati prekomjernu tjelesnu masu i smanjiti unos kuhinjske soli. To je najjeftiniji, najprirodniji i najbolji način liječenja. Ali, to je i najteži način. Ne samo jer je najteže mijenjati loše navike, posve pogrešne poglede na neke stvari, nego i zbog toga što su u ovom prebrzom tempu života ljudi ovisni o gotovoj ili polugotovoj hrani koja sadrži previše kalorija, previše zasićenih masnoća, previše kuhinjske soli. Zbog toga nisu uvijek krivi samo naši bolesnici ili liječnici, nego i oni koji kontroliraju te proizvode. Hipertenzija se može prevenirati i na taj način se može smanjiti kardiovaskularna smrtnost i broj bolesnika na kroničnoj dijalizi, ali to mora postati stvarni zadatak svih. I to zadatak koji se stalno izvršava, a počinje već od dječjih vrtića, škola i obitelji.