Bolesnici koji imaju bolest srčanih zalistaka (BSZ) imaju veći perioperativni morbiditet i mortalitet u slučajevima kirurških zahvata. Tim bolesnicima se određuje prije predviđene operacije perioperativni rizik na osnovu sljedećih parametara:

• prisustvo simptoma bolesti srčanih zalistaka,

• auskultatorno intenzitet srčanog šuma,

• prisustva poremećaja srčanog ritma.

Prije predviđenog kirurškog zahvata svim bolesnicima s dokazanom BSZ ili postavljenom sumnjom na BSZ treba učiniti ultrazvuk srca. Ultrazvukom srca možemo strukturno i funkcionalno evaluirati stupanj oštećenja srčanog zaliska, funkciju lijeve srčane klijetke i druge strukturne i hemodimaske značajke važne za operaciju. U perioperativnoj procjeni kardiovaskularnog rizika uzima se u obzir i vrsta predviđenog kirurškog zahvata. Svakom bolesniku preporučuje  se i funkcionalna kardiovaskularna procjena  testom opterećenja ili određivanjem sposobnosti svakodnevnih uobičajenih aktivnosti. Bolesnik se timski obrađuje, te svoje mišljenje daju kirurg, anesteziolog i kardiolog.

Specifičnosti procjene kardiovaskularnog perioperativnog rizika kod pojedinih BSZ:

1. STENOZA AORNOG ZALISKA

Kod bolesnik koji boluju od teške aortne stenoze, a trebaju biti podvrgnuti hitnom kirurškom postupku, potreban je pažljiv hemodinamski monitoring. Ukoliko se predviđa elektivni kirurški zahvat kod bolesnika s teškom aornom stenozom, procjenjuje se prioperativni rizik i donosi se odluka o daljnjem postupanju na osnovu prisutnih simptoma aortne stenoze i vrsti predviđene operacije. Ukoliko bolesnik ima prisutne simptome  aortne stenoze, preporučuje se kirurška zamjena aortnog zaliska. Ukoliko se ustanovi visok perioperativni rizik za takav zahvat, preporučuje se kateterska balonska valvuloplastika aortnog zaliska ili implantacija aortnog zaliska.   U slučajevima teške aortne stenoze, ali ako bolesnik nema simptoma, može se pristupiti predviđenom kirurškom zahvatu izvan srca uz pažljivo monitoriranje bolesnika zbog opasnosti od srčanog popuštanja. Ukoliko se takvim operacijama očekuje značajno hemodinamsko opterećenje srca, preporuka je da se prethodno i tim bolensicima učini kirurška zamjena aortnog zaliska ili kateterska valvuloplastika. Kod zamjene zaliska razmatra se odluka o ugradnji biološkog zaliska jer se u tom slučaju ne treba uvoditi antikoagulantna terapija što olakšava predviđenu operaciju izvan srca.

• STENOZA MITRALNOG ZALISKA

Kod bolesnika s blagom i umjerenom stenozom ili teškom stenozom mitralnog zaliska, ali bez simptoma uz tlak u plućnoj arteriji manjim od 50 mmHg, procjenjuje se nizak perioperativni rizik. Međutim, kod bolesnika s prisutnim simptomima mitralne stenoze i tlakom u plućnoj arteriji većim od 50 mmHg, prije predviđene operacije izvan srca treba učiniti kiruršku korekciju mitralne stenoze perkutanom mitralnom komisurotomijom.

• INSUFICIJENCIJA AORTNOG I MITRALNOG ZALISKA

Kod bolesnika koji imaju tešku aortnu i mitralnu insuficijenciju, ali očuvanu funkciju lijeve srčane klijetke, može se pristupiti operaciji izvan srca bez većeg perioperativnog rizika. Ako bolesnici imaju prisutne simptome insuficijencije zalistaka ili oštećenu funkciju lijeve srčane klijetke, preporučuje se prije bilo kakve operacije kirurška korekcija zalistaka. Kod značajno smanjene sistoličke funkcije lijeve srčane klijetke (ejekcijska frakcija lijeve klijetke niža od 30%), ne preporučuju se operacije izvan srca, osim ako je život bolesnika ugrožen i to nakon operativnog zbrinjavanja srčanog zaliska.

Svim bolesnicima s BSZ treba optimalno prilagoditi medikamentoznu terapiju prije bilo kakve operacije.