Jedna od najvažnijih terapijskih mjera u sekundarnoj kardiovaskularnoj (KV) prevenciji nakon akutnog infarkta miokarda je intenzivna hipolipemička terapija u cilju redukcije LDL kolesterola. Kao najvažnija skupina hipolipemika primjenjuju se statini (inhibitori 3-hidroksi-3-metil-glutaril-koenzim A reduktaze).

Zbog dokazanih boljih ishoda liječenja bolesnika nakon infarkta miokarda u cilju smanjenja KV morbiditeta i mortaliteta, Europsko kardiološko društvo u svojim terapijskim smjernicama preporučuje primjenu visokih doza statina s ciljem značajnog smanjenja LDL kolesterola.

Ciljni LDL kolesterol kod tih bolesnika treba biti manji od 1,4 mmol/l. Međutim, u svakodnevnoj praksi mnogi bolesnici uzimaju niže doze statina, premda zadnjih godina raste broj onih koji uzimaju preporučene visoke doze statina.

Mnogi bolesnici se boje nuspojava statina koje se češće javljaju kod visokih doza. U 10% bolesnika koji primaju visoke doze statina javlja se bol u mišićima (mialgija). Ta nuspojava najčešće prestaje smanjenjem doze ili promjenom statina.

Nedavno su objavljeni rezultati velikog retrospektivnog, opservacijskog istraživanja u Finskoj autora V. Kyto, P. Rautava i A.Tornio koji su ispitivali utjecaj početne doze statina uvedene bolesnicima neposredno nakon preboljelog infarkta miokarda i njezin utjecaj na dugoročne KV ishode u koje spadaju svi veliki KV i cerebovaskularni (CV) događaji, a to su smrtnost od svih uzroka, ponovni infarkt miokarda ili cerebrovaskularni inzult unutar 10 godina praćenja.

Praćeni su bolesnici koji su liječeni nakon akutnog infarkta miokarda u periodu od 1. srpnja 2004. godine do 30. lipnja 2018. godine. Podatke su istraživači dobili iz Finskog registra the Care Registre for Healthcare in Finland (CRHF). Istraživanje je uključilo ukupno 72 401 bolesnika nakon preboljelog infarkta miokarda od kojih je 26,4% primalo visoku, 69,1% srednje visoku i 4,5% nisku dozu statina. Što je dob bolesnika bila viša i što je bolesnik imao više pridruženih bolesti, to je doza statina koju je bolesnik primao bila niža. U najvišim dozama većinom je bio korišten atorvastatin od svih skupina statina. Visoke doze su većinom primali bolesnici s najmanje komorbiditeta. Tijekom 10-godišnjeg praćenja 27 647 bolesnika je doživjelo jedan od velikih KV i CV događaja. Najmanje su se javili kod bolesnika na visokoj dozi (43,3%), nešto više kod onih na srednjoj dozi (53,3%), a najviše kod onih na maloj dozi statina (76,4%). Bolesnici koji su primali visoku dozu statina imali su najnižu incidenciju pojave značajnih KV i CV događaja. U svih bolesnika s preboljelim infarktom miokarda neovisno od dobi, spolu, pridruženim bolestima (demencija, fibrilacija atrija, šećerna bolest, zatajenje srca) ili uzimanju drugih lijekova, visoka početna doza statina nakon preboljelog infarkta miokarda povezana je s nižim rizikom nastanka značajnog KV ili CV događaja. Zabilježeno je 13 154 slučajeva ponovnog infarkta miokarda, 5 055 slučajeva cerebrovaskularnog inzulta i 19 483 slučajeva smrti tijekom 10-godišnjeg praćenja. U bolesnika na visokoj dozi statina mortalitet je bio 28,9%, u onih na srednjoj dozi 41,6%, a u onih na najmanjoj dozi statina mortalitet je bio 68%. Iz toga se jasno vidi da je najniži mortalitet zabilježen u skupini bolesnika koji su primali visoku dozu statina.

Ovo je istraživanje pokazalo da je veća inicijalna doza statina neovisno povezana s nižim rizikom KV i CV morbiditeta i mortaliteta, te ukupnog mortaliteta. Ovi su rezultati u skladu i s ranijim zapažanjima o pozitivnom učinku statina neovisno o spolu i komorbiditetima. Kod bolesnika koji su prije infarkta miokarda primali statin u srednjoj ili visokoj dozi nema bitne razlike u KV i CV ishodima nakon infarkta miokarda, ali imaju znatno bolje ishode u odnosu na one koji su prije infarkta miokarda primali malu dozu statina.