Liječenje arterijske hipertenzije rezultira smanjenjem rizika za velike srčanožilne događaje. U hipertoničara liječenjem potrebno je postići ciljne vrijednosti krvnoga tlaka.

Standarna preporuka za liječenje povišenog krvnog tlaka je postići ciljnu vrijednost sistoličkog krvnog tlaka niže od 140 mmHg. Postavlja se pitanje je li moguća veća redukcija rizika za velike srčanožilne događaje ako se postignu značajno niže ciljne vrijednosti sistoličkog krvnog tlaka od 140 mmHg? Odgovor  na ovo pitanje dala je studija SPRINT (engl. Systolic Blood Pressure Intervention Trial). Rezultati studije prezentirani su početkom ovoga mjeseca u Orlandu, Florida na kongresu AHA (engl. American Heart Association).

Studija SPRINT provedena je na 9361 bolesniku s povišenim krvnim tlakom. Uspoređivane su dvije skupine bolesnika, jedna je imala 4678, a druga 4683 bolesnika. Prva skupina primala je intenzivnu antihipertenzivnu terapiju s ciljnim vrijednostima sistoličkog krvnog tlaka nižim od 120 mmHg. Druga skupina bolesnika primala je standardnu antihipertenzivnu terapiju s ciljnim vrijednostima sistoličkog krvnog tlaka nižim od 140 mmHg. Prosječna dob bolesnika u obje skupine bila je 67,9 godina, a udio žena u prvoj skupini bio je 36%, a u drugoj 35,2%.

Praćenje bolesnika bilo je tijekom 3,2 godine. Cilj istraživanja bio je usporedba korisnih učinaka liječenja arterijske hipertenzije između postignutih nižih ciljnih vrijednosti sistoličkog krvnog tlaka (niže od 120 mmHg) i postignutih standardnih ciljnih vrijednosti sistoličkog krvnog tlaka (niže od 140 mmHg). Osim toga uspoređivana je pojavnost nuspojava između skupina bolesnika s intenzivnom i standardnom antihipertenzivnom terapijom.

Rezultati studije pokazuju statistički značajno manju incidenciju velikih srčanožilnih događaja u skupini bolesnika s nižim ciljnim vrijednostima sistoličkog krvnog tlaka (niže od 120 mmHg) nego u skupini s ciljnim sistoličkim krvnim tlakom (niže od 140 mmHg). U skupini hipertoničara s intenzivnom antihipertenzivnom terapijom incidencija velikih srčanožilnih događaja bila je 1,65%, a u skupini bolesnika sa standardnom terapijom bila je 2,19% godišnje.

Ova razlika statistički je značajna (pPojavnost nuspojava antihipertenzivne terapije bila je nešto veća u skupini s intenzivnom terapijom nego u skupini bolesnika sa standardnom terapijom, ali razlika između skupina nije statistički značajna. U nuspojave spadaju sinkopa, hipotenzija, poremećaj elektrolitske ravnoteže, akutno oštećenje bubrežne funkcije ili akutno bubrežno zatajenje. Rezultati SPRINT studije pokazuju korisne učinke intenzivne antihipertenzivne terapije posebice u starijih hipertoničara.

U zaključku možemo reći da niža ciljna vrijednost sistoličkog krvnog tlaka (niže od 120 mmHg) u usporedbi sa standardnom ciljnom vrijednošću (niže od 140 mmHg) rezultira manjom incidencijom srčanožilnih događaja, ali s nešto većom incidencijom nuspojava.