Aktivirani medicinski ugljen se primjenjuje u medicini već stotinama godina. On djeluje kao crijevni adsorbens koji zahvaljujući svojoj strukturi na sebe nespecifično veže razne molekule (npr. toksine i plinove u crijevima).

Kako nastaje aktivirani medicinski ugljen?

Aktivirani medicinski ugljen proizvodi se iz organskih tvari, najčešće otpadaka (drva, ljuski oraha i badema, koštica marelice ili masline, kokosovog vlakna, poljoprivrednog otpada, životinjskog materijala i dr.) iz kojih procesom obrade na visokoj temperaturi bez prisustva zraka nastaje ugljen. Ugljen potom prolazi proces aktivacije tretiranjem raznim kemijskim spojevima ili ponovnim zagrijavanjem, ali ovaj put uz prisustvo zraka i drugih plinova. Postupkom aktivacije mijenja se njegova struktura i nastaju brojne pore različitih veličina koje aktiviranom ugljenu povećavaju površinu. Ovisno o izvoru iz kojega je nastao i o načinu proizvodnje, aktivirani ugljen može imati površinu od 300 m² do čak 5000 m² po gramu aktiviranog ugljena. To je fini crni prah bez mirisa i okusa, netopiv u vodi.

Kako djeluje aktivirani ugljen?

Ulaskom u želudac i crijeva, aktivirani ugljen brzo na sebe privači i zarobljava brojne kemijske tvari. Vežući ih na sebe, on sprječava njihovu apsorpciju iz crijeva u krvotok. Obzirom da se sam ne apsorbira iz crijeva, već se nepromijenjen izlučuje stolicom, sa sobom povlači i vezane tvari koje se tako eliminiraju iz organizma.

U kojim je situacijama opravdana upotreba aktiviranog ugljena?

Znanstveno je dokazana korist primjene aktiviranog ugljena kod otrovanja nekim lijekovima (analgetici, antipiretici, sedativi, hipnotici, antiepileptici, triciklički antidepresivi, sulfonamidi i drugi). Važno je dati aktivirani ugljen čim prije, svakako unutar sat vremena od otrovanja. Ako je poznata doza lijeka koji je uzrokovao trovanje, daje se deseterostruko veća doza aktiviranog ugljena, a ako doza nije poznata, daje se 0.5-1 g/kg tjelesne težine djeteta. Američka akademija za pedijatriju ne podržava davanje aktiviranog medicinskog ugljena kod kuće, čak ni u slučaju akutnog otrovanja, već se on daje u medicinskoj ustanovi nakon procjene stanja djeteta i mogućih benefita i rizika terapije. Aktivirani ugljen najbolje adsorbira nepolarizirane molekule koje su slabo topljive u vodi. Obzirom da znatno slabije veže polarizirane molekule, nije učinkovit i ne treba ga primjenjivati kod otrovanja kiselinama i lužinama, alkoholima, željezom, litijem, bornom kiselinom niti derivatima nafte (npr. neke tekućine za čišćenje, loživo ulje, benzin, kerozin, razrjeđivač boje). U slučaju bilo kakve dvojbe, treba se prije njegove primjene savjetovati s toksikologom.

Može li aktivirani ugljen imati i neku drugu ulogu?

Zahvaljujući svom svojstvu učinkovitog vezanja raznih toksina, aktiviranom se ugljenu danas često pripisuje uloga u liječenju najrazličitijih stanja, od akutnog proljeva, kronične bubrežne bolesti, nadutosti i bolova u trbuhu, kroničnih bolesti crijeva, do primjene u kozmetologiji, izbjeljivanja zubi te popularnog pojma ‘detoksikacije organizma’. Za sada ne postoje jasni znanstveni dokazi za primjenu aktiviranog ugljena u ovim indikacijama kod djece. Aktivirani ugljen je moguće nabaviti bezreceptno, ali prije bilo kakve njegove primjene kod djece treba konzultirati liječnika ili toksikologa.

Ima li aktivirani ugljen mjesto u liječenju akutnog infektivnog proljeva kod djece?

Znanstveni podaci o mogućem povoljnom učinku aktiviranog ugljena kod akutnog proljeva su oskudni. Teoretski bi aktivirani ugljen trebao na sebe vezati toksine i plinove koje proizvode bakterije i virusi u crijevima, i tako ubrzati njihovu eliminaciju iz organizma. Ipak, broj dostupnih studija koje potvrđuju ovu teoriju je mali i za sada ne postoje službene preporuke stručnih društava za njegovu primjenu u akutnom proljevu kod djece.

Koje su moguće nuspojave primjene ovog lijeka?

Nuspojave primjene aktiviranog ugljena su rijetke i najčešće blage. Uobičajeno je da tijekom primjene ovog lijeka stolica promijeni boju u crnu. Ponekad se može javiti opstipacija, proljev, povraćanje i bolovi u trbuhu. Rijetko su u literaturi opisivane i neke ozbiljnije nuspojave, npr. aspiracija aktivnog ugljena u pluća, crijevna opstrukcija, alergijske reakcije. Obzirom da nespecifično veže molekule u crijevima, aktivirani ugljen može djelovati na resorpciju drugih lijekova koje pacijent uzima i smanjiti im koncentraciju u krvi. U slučaju da je preporučeno uzimanje aktiviranog ugljena s drugim lijekovima, njih treba uzeti bar 2 sata nakon ugljena. Obzirom da je aktivirani ugljen moguće nabaviti bezreceptno i da ga se u nemedicinskoj literaturi ponekad promovira kao sredstvo za ‘detoksikaciju organizma’, treba znati da njegova dugotrajna primjena nikako nije preporučljiva jer može dovesti do smanjene apsorpcije i deficita nekih vitamina i važnih nutrijenata u organizmu.