Adenovirusi kod ljudi uzrokuju različite kliničke slike u kojima je uglavnom zahvaćen respiratorni sustav, oči, te gastrointestinalni sustav. Većina infekcija ovim virusima je blagog tijeka, ali su ponekad mogući i teži oblici bolesti koji zahvaćaju živčani sustav, srce i druge organe, a najugroženija su novorođenčad i djeca s oslabljenim imunološkim sustavom.

Zašto djeca obolijevaju od adenovirusnih infekcija?

Infekcija ovim virusom osobito se brzo širi na mjestima gdje u zatvorenom prostoru boravi više ljudi (npr. vrtići, škole, bolnički odjeli, studentski domovi, vojarne, bazeni i kupališta). Adenovirusi mogu uzrokovati infekciju u bilo kojoj životnoj dobi, ali je većina oboljelih (>80%) u dobi do 5 godina. Uvjeti u dječjim kolektivima (jaslice, vrtići) omogućuju brzo i lako širenje virusa (bliski kontakt većeg broja djece, još neusvojene navike higijene ruku, običaj djece da stavljaju predmete u usta). Polovina infekcija ovim virusima ne daju nikakvih simptoma, a kod većine ostalih klinička slika je blaga i brzo dolazi do spontanog ozdravljenja. Inkubacija (period od kontakta s virusom do razvoja kliničke slike) obično traje 2-14 dana.

Koliko tipova adenovirusa postoji?

Od 1953.-e kada su prvi put otkriveni, identificirano je više od 100 različitih genotipova virusa koji se svrstavaju u 7 glavnih podskupina (od A do G). Virusi unutar iste podskupine imaju sklonost zahvaćanju iste vrste tkiva te tako uzrokuju slične kliničke slike.

Respiratorni sustav u adenovirusnim infekcijama

Adenovirusi uzrokuju 5-10% svih infekcija dišnog sustava kod djece, a mogu zahvatiti gornje ili donje dišne puteve. Najčešća adenovirusna infekcija gornjih dišnih puteva je adenovirusna upala grla. Karakterizirana je grloboljom i vrućicom, često uz otečene limfne čvorove na vratu i nalaz u ždrijelu nalik onom kod streptokokne bolesti (bjelkaste naslage na tonzilama). Uz to se često javlja glavobolja, neprohodan nos, kašalj, uhobolja, bolovi u mišićima, mučnina i bolovi u trbuhu. Ako su infekcijom zahvaćeni donji dišni putevi (bronhitis, bronhiolitis ili upala pluća), mogu se uz vrućicu i kašalj vidjeti znakovi otežanog disanja, ponekad uz čujne zvižduke kod disanja i osjećaj nedostatka zraka, te pogoršanje općeg stanja djeteta.

Adenovirusna infekcija očiju

Adenovirus je najčešći infektivni uzročnik konjunktivisa kod djece. Klinička slika je većinom blaga. Može biti zahvaćeno jedno ili oba oka, s peckanjem, svrbežom, crvenilom oka, pojačanim suzenjem ili gnojnom sekrecijom. Neki tipovi adenovirusa uz konjunktivitis uzrokuju grlobolju, vrućicu, otok limfnih čvorova na vratu, neprohodan nos i kašalj (faringokonjunktivalna vrućica). Ponekad se u obliku epidemija (na bazenima, u zdravstvenim ustanovama) javlja teži oblik upale očiju uzrokovan adenovirusima (epidemijski keratokonjunktivitis) u kojem su najprije jedno, a potom i oba oka otečenih vjeđa, zacrvenjena, uz bolnost i obilnu gnojnu sekreciju, a ponekad i zamućen vid. Karakterističan je otok limfnih čvorova ispred uški koji se vidi u 50% slučajeva. Ovaj oblik konjunktivitisa može trajati tjednima, a promjene na rožnici mogu biti vidljive mjesecima.

Adenovirusi i gastrointestinalni sustav

Adenovirus uzrokuje 2-15% svih akutnih proljeva kod djece, najčešće kod mlađih od 4 godine. Tipovi adenovirusa koji zahvaćaju probavni sustav uzrokuju simptome gastroenteritisa (vrućica, povraćanje, proljev i bolovi u trbuhu). Proljev može potrajati 1-2 tjedna. Najčešća komplikacija bolesti je dehidracija. Rijetko se kao komplikacija može javiti intususcepcija crijeva (stanje u kojem peristaltičkim valom biva gurnut jedan dio crijeva u drugi, poput teleskopa). Ovo je hitno stanje karakterizirano krvavim stolicama, izrazitim bolovima u trbuhu, povraćanjem i pogoršanjem općeg stanja.

Zahvaćanje drugih organskih sustava

Osim ovih najčešćih manifestacija, adenovirusi mogu uzrokovati upalu mokraćnog mjehura s bolnim, učestalim mokrenjem i pojavom krvi u mokraći. Najteži, ali srećom rijetki, oblici bolesti su oni u kojima je zahvaćen živčani sustav (encefalitis) i srce (miokarditis).

Postavljanje dijagnoze

Sumnja na adenovirusnu infekciju postavlja se na temelju kliničke slike. Osnovni laboratorijski testovi (krvna slika, parametri upale) mogu biti od koristi, ali uz napomenu da su adenovirusne infekcije u više od polovine slučajeva praćene povećanjem broja leukocita i C-reaktivnog proteina (CRP), što može nalikovati bakterijskoj infekciji. Obzirom da je većina infekcija adenovirusima samoograničavajuća i blaga, identifikacija virusa najčešće nije potrebna. Ako je potrebno, u praksi se većinom koriste brzi antigenski testovi i lančana reakcija polimerazom (PCR) iz uzoraka respiratornih sekreta ili iz stolice. Osjetljivost brzih antigenskih testova je oko 70% u usporedbi sa zlatnim standardom, kultivacijom virusa.

Liječenje

Kod inače zdrave djece adenovirusne infekcije su uglavnom nekompliciranog tijeka i prolaze spontano, a liječenje je simptomatsko. Za snižavanje vrućice i olakšavanje bolova koristimo paracetamol ili ibuprofen. Nužan je odmor i dovoljan unos tekućine, u slučaju proljeva rehidracija oralnim rehidracijskim otopinama. U slučaju neprohodnog nosa potrebno je provoditi toaletu nosa kako bi se djetetu olakšalo hranjenje i spavanje. Djetetu koje kašlje mogu pomoći inhalacije slanim otopinama te na indikaciju liječnika lijekovima koji poboljšavaju prohodnost dišnih puteva.

Prevencija

Respiratorne infekcije adenovirusima prenose se direktnim kontaktom s oboljelom osobom, kapljicama respiratornog sekreta koje nastaju kod kašljanja i kihanja, kontaktom sa zagađenim površinama, te feko-oralnim putem, najčešće prljavim rukama. Ovi su virusi vrlo otporni na vanjske uvjete, te mogu preživjeti danima i tjednima na neživim površinama. Uništava ih izloženost temperaturi od 60°C kroz 10 minuta ili 95%-tnoj otopini etanola. Najvažniji način prevencije ovih infekcija je provođenje pravilne higijene ruku.