Šarlah ili skarlatina je akutna zarazna bolest uzrokovana bakterijom Streptococcus pyogenes (beta hemolitički streptokok grupe A). Bolest je karakterizirana pojavom specifičnog osipa, uz često prisutne druge znakove streptokokne bolesti (vrućica, upala grla, otečeni limfni čvorovi na vratu).

Povijesni značaj i šarlah danas

Ova bolest je prvi put opisana u 17. stoljeću, a sve do otkrića penicilina uzrokovala je epidemije u kojima je umiralo i do 30% oboljele djece. Učestalost šarlaha se kontinuirano smanjivala kroz 20. stoljeće, ali se unatrag desetak godina ova bolest ponovo javlja većom učestalošću u razvijenim europskim zemljama. Kod nas se bolest javlja sporadično ili se grupira u vrtićkim, školskim i drugim kolektivima, češće u hladnijim mjesecima kada se više boravi u zatvorenom. Najčešće obolijevaju djeca u dobi od 5-15 godina.

Kako se bolest prenosi?

Bolest se prenosi kapljicama respiratornog sekreta koje zaražena osoba izlučuje dok govori i kašlje, direktno od zaražene osobe ili posredno, putem kontaminiranih predmeta ili hrane. Čovjek je jedini prirodni domaćin ove bakterije i jedini izvor zaraze je bolesnik. Kliconoštvo je često (nalaz streptokoka u brisu ždrijela osoba koje nemaju nikakvih znakova bolesti), ali ima bitno manji značaj u širenju streptokoknih bolesti.

Zašto nastaje osip u šarlahu?

Postoji više od stotinu različitih serotipova bakterije Streptococcus pyogenes. Šarlah uzrokuju oni sojevi koji proizvode streptokokne pirogene (eritrogene) egzotoksine. Osip nastaje kao posljedica reakcije preosjetljivosti na ove egzotoksine.

Kako prepoznati ovu bolest?

Inkubacija (period od kontakta sa zaraženom osobom do razvoja simptoma) traje 3-5 dana. Bolest počinje naglo, vrućicom, glavoboljom, grloboljom, uz otečene limfne čvorove na prednjem dijelu vrata. Kod manje djece ponekad se javlja mučnina i povraćanje. Ubrzo, nakon 12-48 sati od početka bolesti, javlja se specifičan osip. Osip je crvenkast, sitnotočkast, poput glavica pribadače, a pod rukom je hrapav i daje dojam ‘brusnog papira’. Osip se najprije javlja na vratu, prsima, pazusima i donjem dijelu trbuha, a potom se širi na ekstremitete, ali ne zahvaća dlanove i tabane. U kožnim naborima unutarnje strane laktova i koljena, te na vratu, mogu se vidjeti tamnije crvene linije (Pastijin znak), uz sitnotočkasta krvarenja u kožu. Obrazi djeteta su zažareni, a područje oko usta je upadno blijedo. U ždrijelu su vidljivi znakovi upale, zacrvenjena i otečena sluznica nepčanih lukova i tonzila, a na tonzilama se mogu vidjeti bjelkaste ili gnojne naslage. Jezik je u početku bjelkasto obložen, a nakon 3-4 dana se očisti od naslaga i postaje žarko crven (malinast). Osip traje 4-5 dana, a u drugom tjednu bolesti može se javiti ljuštenje kože, najčešće na vršcima prstiju.

Dijagnoza

Sumnja na ovu bolest postavlja se na temelju kliničke slike koja osim osipa uključuje i druge znakove streptokokne bolesti (vrućica, upala grla, otečeni limfni čvorovi na vratu). Dijagnoza šarlaha je manje vjerojatna ako su uz osip prisutni znakovi virusne bolesti (hunjavica, kašalj, proljev). Dijagnoza se potvrđuje dokazom uzročnika (Streptococcus pyogenes) u brisu ždrijela, brzim antigenskim testovima ili kultivacijom. Po potrebi liječnik može ordinirati da se naprave nalazi iz krvi (CRP, KKS, hepatogram…). Serološke metode (AST-O titar i anti-DNAaza B titar) nemaju ulogu u dijagnostici akutne streptokokne bolesti, ali mogu dati informaciju o prethodno preboljeloj streptokoknoj infekciji, u slučaju sumnje na kasne komplikacije koje su posljedica infekcije ovom bakterijom.

Kako se liječi šarlah?

Značaj ove bolesti za čovjeka dramatično je promijenjen otkrićem penicilina. Penicilin je i danas lijek izbora za liječenje šarlaha. Liječenje se može provoditi jednokratnom intramuskularnom injekcijom benzatinpenicilina G ili na usta, u obliku sirupa ili tableta fenoksimetilpenicilina. Obzirom da se ovaj lijek daje u 3-4 dnevne doze, ponekad je kod djece teško osigurati suradljivost za provođenje liječenja, pa se lijek može zamijeniti amoksicilinom koji se daje u 2 dnevne doze. Bitno je provesti liječenje kroz 10 dana. Ako postoji sumnja na alergiju na penicilin, može se dati lijek iz skupine cefalosporina kroz 10 dana (potreban je oprez zbog moguće križne reaktivnosti). Alternativa je azitromicin u dozi 20 mg/kg, jednom dnevno kroz 3 dana. Liječenje antibiotikom skraćuje trajanje bolesti, smanjuje rizik komplikacija i olakšava kontrolu širenja infekcije u kolektivu. Dijete prestaje biti zarazno 24 sata po započinjanju adekvatne antibiotske terapije.

Koje su moguće komplikacije bolesti?

Iako se obično radi o blagoj i samoograničavajućoj bolesti, iznimno bolest može poprimiti teži klinički oblik (toksična skarlatina). Također su moguće septičke komplikacije koje nastaju lokalnim širenjem bakterije (gnojna upala uha, mastoiditis, peritonzilarni i retrofaringealni apsces i dr.) ili širenjem bakterije krvlju (septički artritis, meningitis, upala pluća i dr.). Osim septičkih, moguće su i kasne komplikacije koje nastaju kao posljedica imunološke reakcije organizma na streptokoknu infekciju (reumatska vrućica, akutni poststreptokokni glomerulonefritis).