Sadržaj prošle kolumne posvetio sam temi „ cista bubrega“ pojašnjavajući općenite stvari o tom vrlo čestom nalazu koji nerijetko zabrinjava bolesnike pa katkad i njihove liječnike. Razlozi za brigu najčešće nisu utemeljeni jer većinska proporcija bubrežnih cista zaista ne predstavlja apsolutno….

   Sadržaj prošle kolumne posvetio sam temi „ cista bubrega“ pojašnjavajući općenite stvari o tom vrlo čestom nalazu koji nerijetko zabrinjava bolesnike pa katkad i njihove liječnike. Razlozi za brigu najčešće nisu utemeljeni jer većinska proporcija bubrežnih cista zaista ne predstavlja apsolutno nikakvu opasnost za zdravlje.
    Jednostavna, ili simpleks cista (lat., cystis renis simplex) je najčešće pravilna, okrugla šupljina glatkih stjenki koje su iznutra presvučene tankim slojem stanica. Sama unutrašnjost, dakle, šupljina jednostavne ciste ispunjena je bistrom, žućkastom tekućinom. Takve ciste, osobito ako su male (npr. par milimetara ili svega 3-4 cm), nemaju nikakvo kliničko značenje i ne predstavljaju nikakvu opasnost. Jednostavnost njihove  građe, veličina i smještaj u bubregu mogu se pouzdano utvrditi ultrazvučnim pregledom. Samo ciste koje na primjer potiskuju ili dislociraju kanalni sustav bubrega, pa tako onemogućavaju normalni protok urina iz bubrega stvarajući preduvjete za nastanak kamenca, zahtijevaju punkciju, evakuaciju sadržaja i sklerozaciju.
    Međutim, da bismo smjeli cistu bubrega nazvati „simpleks cistom“ ona doista mora biti glatke stijenke koja je jednake debljine u cijelom svom opsegu. Nadalje, takva cista mora biti pravilnog oblika, a unutrašnjost ispunjena samo bistrom tekućinom. Ponavljam – to se može kvalitetnim pregledom ultrazvukom pouzdano utvrditi.
    Manja proporcija bubrežnih cista ne zadovoljava ove kriterije. Takve ciste nazivamo kompleksnima, a one imaju dijelom ili u cijelosti zadebljalu stjenku, pregrade unutar cistične šupljine ili bilo koji oblik izrasline koji izrasta iz stjenke ciste u njezinu šupljinu. U takvim slučajevima može se raditi i cističnom obliku maligne bolesti bubrega. Drugim riječima, potrebno je detaljnije utvrditi narav takve ciste, a u tom cilju treba učiniti kvalitetnu CT-urografiju.
    CT-urografijom kompleksna cista se kategorizira, prema kriterijima koje je opisao (a kasnije i precizirao) radiolog Morton Bosniak, u 5 kategorija i to stupnjevano prema vjerojatnosti da se zapravo radi o cističnoj obliku raka bubrega. U prve dvije kategorije spadaju jednostavne ciste gdje je rizik malignosti manji od 1% (tzv. Bosniak I) odnosno 3% (Bosniak II) i daljnje praćenje nije neophodno.  U kategoriji Bosniak IV vjerojatnost cističnog raka bubrega je 80% ili veća i preporučujemo kirurško liječenje – odstranjenje same cistične tvorbe ili, ako to nije moguće, cijalog bubrega. Najviše teškoća i dalje nastaje u kategorijama Bosniak IIf  gdje„f“ označuje potrebu kliničkog praćenja (engl., „follow up“ ), ponavljanjem CT-urografije u vremenskim razmacima kako indiciraju urolog u suradnji s radiologom. Vjerojatnost malignosti u kategoriji  IIf  je 5-10%. U kategoriji III radi se o kompleksnoj cisti s vjerojatnošću malignosti od 40-60% i preporučuje se kirurška terapija u dogovoru s bolesnikom budući da je šansa malignosti jednaka onoj da cista nije maligna.