Jednostavna, obična hidrokela ili … ?

Hidrokela je vrlo često stanje u muškaraca koje može označavati bolest ali i simptom bolesti.

Hidrokela, dakle, može biti idiopatska (kojoj ne znamo točno uzrok) ili simptomatska, kad je ona posljedica neke bolesti (najčešće upale epididimisa ili tumora samog testisa). Sam naziv se odnosi na nakupljanje tekućine oko testisa što se manifestira uvećanjem, najčešće jedne polovice, skrotuma (mošnje). Korijen riječi je grčki (od hydros – voden) i latinski (od coelum – šupljina, prostor) pa se hidrokela doslovno, i prilično ispravno, može prevesti kao vodena šupljina ili, kolokvijalno, vodena kila.

Testisi nastaju i razvijaju se iza trbušne šupljine koju obavija peritoneum (potrbušnica) u području zvanom retroperitoneum. Tijekom svog rasta i razvoja testis se spušta u skrotum gurajući ovojnice trbušne šupljine (važan je ovdje peritoneum!) ispred sebe. Tako su zapravo testisi i njihove ovojnice „derivat“ sadržava trbuha iako su, u normalnom razvoju, već kod rođenja oba smještena u skortumu. Unutrašnji list, u skrotum uguranog peritoneuma, prekriva sam testis (lat. tunica vaginalis visceralis), a vanjski list je neposredna slijedeća ovojnica i iznutra „tapecira“ ležište testisa (lat. tunica vaginalis parietalis). Peritoneum, pa tako i njegov derivat, tunica vaginalis, su aktivne membrane koje izlučuju i resorbiraju tekućinu i neke tvari. Tako je u trbuhu, tako je u skortumu. Dok postoji ravnotežća sekrecije i resorpcije – nema nakupljanja tekućine. Kad se ta ravnoteža poremeti, iz nama nedovoljno poznatih razloga, nastaje idiopatska hidrokela. Ako tu ravnotežu poremeti upala (najčešće epididimitis) ili tumor testisa, trauma itd., razvija se simptomatska hidrokela.

Ovakvo stanje se manifestira oteklinom jedne polovice skrotuma. Oteklina može biti minimalno uočljiva (kad je mekana i testis još dostupan opipavanju) pa preko veličine šake do veličline dječje glave (kad je, zbog napetosti, hidrokela tvrda a testis palpaciji nedostupan). Takva oteklina je u pravilu bezbolna u slučaju idiopatske hidrokele i tumora, a bolna i praćena crvenilom i oteklinom same kože skrotuma kod sekundarne, simptomatske hidrokele. Bol, crvenilo, oteklina i povišena tjelesna temperatura sugeriraju epididimitis kao podlogu nastanka hidrokele (tipična simptomatska hidrokela).

Hidrokela može nastati već u novorođenačkoj/dojenačkoj dobi zbog još neuspostavljene ravnoteže sekrecija-resorpcija na dva spomenuta lista tunike vaginalis testisa i kao takva se najčešće spontano povlači kroz kraće vrijeme. Pojavi li se bezbolna hidrokela u vrijeme puberteta – adolescencije, ili u muškarca mlađe dobi, prvenstveno valja isključiti tumor testisa kao podlogu nastanka hidrokele. U spolno aktivnih muškaraca srednje dobi moguć je epididimitis (iako to NIJE nužno spolno prenesena bolest!!!), a u starijih muškaraca je uzrok ponavljajuća uroinfekcija i/ili nošenje katetera zbog uvećanja prostate.

Male hidrokele potrebno je samo nadzirati u smislu daljnjeg rasta ili spontanog povlačenja (u odrasloj dobi rijetko!). Za veće, nakon  što smo isključili podležeću bolest i utvrdili idiopatsku hidrokelu, punkcija i evakuacija je uvijek atraktivna i jednostavna metoda ali kratkog vijeka jer ne otklanja uzrok. Kirurško liječenje je trajno rješenje.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Fimoza

Što preporučujete kod blagog oblika fimoze?

Kriurški zahvat

Minimalno invazivna kirurgija u urologiji

Ovdje govorimo o specifičnom obliku kirurških zahvata koji su usmjereni minimiziranju traume za bolesnika poglavito birajući pristup pojedinom kirurškom zahvatu, a to se u najvećoj mjeri odnosi na izbjegavanje tzv. klasične kirurgije otvorenim širokim rezom. Poanta minimalne invazivnosti je, dakle, u pristupu operativnom polju jer „unutra“ se gotovo uvijek opet mora napraviti isti kirurški postupak […]

Aldosteron

Nadbubrežne žlijezde

Kirurške bolesti nadbubrežnih žlijezda također su uključene u kirurški interes urologije. Radi se o parnim endokrinim žlijezdama (žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem) koje su smještene uz sam gornji pol oba bubrega. Nazivamo ih još i suprarenalnim (doslovno – nadbubrežnim), ali i adrenalnim (u slobodnijem prijevodu – „onaj koji je uz bubreg“). Lijeva žlijezda je više priljubljena […]

Andrologija

Andrologija u okviru urologije

Urologija je primarno kirurška grana medicine koja se bavi kirurgijom mokraćnog i spolnog sustava i to dominantno spolnog sustava muškarca. Unutar okvira urologije smjestila se andrologija – jedna od subspecijalizacija za urologe. Tako se andrologijom bave urolozi koji su završili subspecijalizaciju iz tog područja. Andrologija se bavi „zdravljem muškaraca“ odnosno problemima vezanim uz erektilnu disfunkciju, […]

BHP

Što bi mogao biti uzrok promjena u urinu

Akutna renalna insuficijencija

Akutno zatajenje bubrega

Radi se o kompleksnom kliničkom sindromu koji podrazumijeva gašenje bubrežne funkcije u kratkom vremenskom razdoblju, a manifestira se dominantnim simptomom – prestankom izlučivanja mokraće. Količina izlučenog urina tijekom 24 sata naziva se diureza. Ukoliko je ona manja od 500 ml govorimo oliguriji, a količine ispod 200 ml, ili potpuni prekid stvaranja odnosno izlučivanja urina nazivamo anurijom. […]

Iz iste kategorije

Urologija

Poremećaji mokrenja

Općenite definicije stanovitih stanja znaju biti vrlo korisne u razumijevanju uzroka i manifestacija raznih bolesti i tegoba. Tako je i s mokrenjem. Premda ta je funkcija vrlo često, dok ne nastanu značajnije tegobe, ispod razine svijesti i obavlja se gotovo automatski pa ljudi na nju i ne obraćaju osobitu pozornost. Već tijekom razgovora s bolesnikom, […]

Urologija

Renovaskularna hipertenzija

Pod pojmom hipertenzija podrazumijevamo povišenje krvnog tlaka. Daleko najčešće se radi o tzv. esencijalnoj ili primarnoj hipertenziji. Drugim riječima, ne znamo joj uzrok. U malom broju slučajeva uzrok se može identificirati, kada govorimo o tzv. sekundarnoj hipertenziji, pa i ciljano liječiti, a u nekim slučajevima takva, sekundarna, hipertenzija se može i trajno izliječiti. Takvi su […]

Urologija

Komplicirane upalne promjene bubrega

Već smo, na ovim stranicama, pisali o apscesu bubrega kao eklatantnom primjeru gnojnog pijelonefritisa odnosno upalne, gnojne promjene bubrega. Takva stanja svakako spadaju u komplicirane infekcije mokraćnog sustava, odnosno bubrega, i nerijetko zahtijevaju kirurško (urološko) liječenje budući da sama konzervativna terapija antibioticima i suportivnim mjerama najčešće nije dovoljna. Situacije, odnosno bolesti bubrega, koje zahtijevaju kiruršku […]

Urologija

Promjene na glaviću i vanskoj strani mokraćne cijevi

Urologija

Promjena na penisu

Urologija

Oteklina skrotuma

Skrotum (mošnja) je kožna vreća unutar koje su smješteni testisi, a podijeljena je vezivnom pregradom – lat., septum scroti – na lijevi i desni hemiskortum. Tako je svaki testis smješten unutar svoje polovice skrotuma. Testisi su obavijeni ovojnicom (lat., tunica vaginalis) koja ima dva lista. Jedan omata sam testis, a drugi (kao izvrnuti prst rukavice) […]

Urologija

Potkovasti bubreg

Potkovasti bubreg (lat., ren arcuatus) je naziv za jednu od mogućih embrionalnih anomalija fuzije dvije, inače, razdvojene bubrežne mase odnosno dva bubrega. Drugim riječima, rano u fetalnom razdoblju (između četvrtog i osmog tjedna) dolazi do spajanja dvije bubrežne osnove. Tako nastaje potkovasti bubreg gdje dva bubrega čine jednu cjelinu koja je srasla donjim polovima bubrega […]

Urologija

Kamenci u prostati

Prostata je žlijezda s vanjskim izlučivanjem. Upravo suprotno od endokrinih žlijezda, poput štitne žlijezde, hipofize, pankreasa ili nadbubrežne žlijezde. Promatrajući u širem kontekstu, i bubreg je žlijezda s vanjskim izlučivanjem (egzokrina žlijezda), baš kao i npr. žlijezde slinovnice. Sve žlijezde s vanjskim izlučivanjem imaju tendenciju stvaranja kamenaca. Tako se kamenci mogu naći u bubregu (lat., […]