Isječak iz knjige, uz pravo prenošenja na zdravobudi portalu: (P)OSTATI ZDRAV

Danas ćemo napraviti još jedan korak u promjeni paradigme zdravog života. Stara paradigma naglasak stavlja na brigu za tijelo, a meni se čini da bismo se trebali brinuti i za svoj unutarnji život.

Jer bitno je unosimo kroz usta, ali iznimno je važno i što unosimo putem srca i uma. Mnogo smo svjesniji da nije dovoljno samo kvalitetno se hraniti i redovito vježbati. Trebamo tijelu dati zdravu energiju i na druge načine. Smijući se, opuštajući se ili pak napuštajući mrtve odnose… Trebamo i pobjeđivati svoje strahove, izliječiti srce od osjećaja da nismo dovoljno dobri i izliječiti um od uvjerenja da nešto ne zaslužujemo… To je nova paradigma zdravog života, neusporedivo sveobuhvatnija od starog, pretjerano mehanicističkog gledanja na tijelo kao proizvod onoga jedemo. Ma važno je i ono što “jede” nas.

Nije važno samo što grizete, nego i ono zbog čega se grizete!

Kada bih to trebao izraziti u nekom omjeru, rekao bih da prehrana i vježbanje imaju 25 posto utjecaja na naše tijelo, a misli, emocije i odnosi čak 75 posto.

To ne znači da je ovih 25 posto nevažno, već da trebamo proširiti razumijevanje zdravog života.

Nedavno sam razgovarao s cijenjenim onkologom koji je govorio o važnosti vježbanja prilikom oporavka od raka. I uopće ne sumnjam da je to važno. Naše je tijelo u boljoj fizičkoj spremi pa se može lakše othrvati nekim beštijama, a tijekom vježbanja lučimo endorfin i serotonin koji osnažuju imuno sustav, smanjuju upalne procese… sve je to jasno. Ali mislim da je važno još nešto.

Kada odlučimo vježbati, ne samo da to pozitivno utječe na naše tijelo jer se luče “pozitivni” hormoni, već vjerujem da i naša duša to očitava kao jako pozitivan znak jer tu gestu doživljava kao da nam je stalo do sebe. Ako radimo nešto je dobro za nas, naša duša to prevede kao da nam je stalo do nas samih i možemo reći kako i to itekako osnažuje naš imuno sustav. Dobrobiti vježbanja nisu samo u tim poželjnim hormonima za naše tijelo nego i u poželjnoj poruci našoj duši — stalo mi je do sebe! To poručujemo kada odlučimo napraviti nešto dobro za sebe, o čemu god da je riječ.

Također, vježbanje je jedan od pokazatelja preuzimanja kontrole nad bolešću. Renata jedna od fajterica s kojom sam radio, rekla je: “Ma uzeo mi je toliko toga, ali neće i vježbanje. To je moje!” Time je raku uzvratila udarac, pokazala da nije žrtva bolesti, da će joj možda uzeti kosu i dojke i koju kilu i san i gurnuti je u menopauzu, ali nije dala da joj uzme sve. Nije dala da joj uzme vježbanje, nadu, vjeru u bolje sutra. I Renata je i danas s nama, šest godina poslije. I tijelo joj je fit, ali i duh.

Učinke takvog stava teško možemo konkluzivno potvrditi u znanstvenom istraživanju jer kako izmjeriti koliko pozitivan učinak na dušu ima činjenica da mi je stvarno stalo do sebe? Koja su uopće mjerila za takvo što? Ali svakako znamo da pozitivan stav utječe na ishod bolesti! Svakako znamo da može smanjiti određene simptome i povećati šanse za izlječenjem. U nastavku knjige navest ću brojna istraživanja koja to potvrđuju.

Jer ako ne činimo ono što znamo da je dobro za nas, tako oslabljujemo tijelo. Ne samo da se tijelo neće u dovoljnoj mjeri kretati nego nas još dodatno poražava taj osjećaj da si nismo dovoljno važni da bismo za sebe napravili nešto dobro! Jer redovitom vježbanju i mudroj brizi za tijelo nije primarni cilj utegnuto tijelo, nego duši osigurati što zdraviji hram. Renata je vježbanjem pokazala da joj je stalo do nje same i da neće bolesti dozvoliti da diktira ritam, a to nije korisno samo za tijelo već i za duh!

Više o tome u nastavku knjige u kojem ćemo razmotriti utjecaj životnog stila na zdravlje. Zasad sam samo želio naglasiti koliko mi je drago da se počelo sveobuhvatnije razmišljati o zdravlju, odnosno utjecaju psihe, misli, emocija, odnosa… na tijelo.

Doista je vrijeme za novu paradigmu zdravog života koja će uključiti sve što mi jesmo, bez prenaglašavanja brige za tijelo, a zanemarivanja brige za duh! Nova paradigma glasi – U zdravom duhu zdravo tijelo!

Bruno Šimleša (1979.) autor je 10 knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti. Po struci je sociolog, a diplomirao je 2003. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prijašnje knjige u kojima je fokus bio na odnosu prema sebi i ljubavi kao što su Ljubavologija i Škola života jedne su od najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj i regiji. Njegovi su naslovi objavljeni i u Sloveniji, Srbiji, Makedoniji i Albaniji, a ukupno je prodano više od 200.000 primjeraka. (P)ostati zdrav je njegova prva knjiga s fokusom na zdravlje.

Tema nije odabrana slučajno jer više od 15 godina pomaže oboljelima od raka da se nose sa svim izazovima pa je dio tih iskustava prenio i u ovoj knjizi, ali se oslonio i na zaključke brojnih znanstvenih istraživanja koja dokazuju utjecaj uma na tijelo.

Udruga Sve za nju 2016. godine dodijelila mu je nagradu VAM zbog pomaganja onkološkim pacijentima i senzibiliziranja javnosti za probleme svih koji se bore s rakom. Kao malo dijete liječio se od trombocitopenije na Odjelu dječje hematologije i onkologije. Iz tog vremena pamti poseban odnos s doktorom Tiefenbachom čiji je pristup bio presudan faktor za kreiranje Bruninog odnosa prema zdravlju.

Dvije godine vodio je emisiju Svaki dan, dobar dan na Hrvatskoj televiziji i redovito surađuje s brojnim medijima u Hrvatskoj i regiji. U braku je 14 godina i ponosni je tata predivne dvanaestogodišnjakinje čijoj generaciji želi da se mudrije brine za svoje zdravlje što je glavni cilj ove knjige.