Anksiozni poremećaji – 7. dio

Diferencijalno dijagnostički potrebno je isključiti anksiozni poremećaj zbog drugog zdravstvenog stanja (kao što su recimo feokromocitom ili hipertiroidizam), anksiozni poremećaj prouzročen psihoaktivnom tvari/lijekom (npr. droga ili izlaganje nekom toksinu)....

Generalizirani anksiozni poremećaj

Da bismo postavili dijagnozu generaliziranog anksioznog poremećaja prema DSM-5 klasifikaciji potrebno je zadovoljiti sljedeće dijagnostičke kriterije:  

  1. prisutna je pretjerana anksioznost i zabrinutost koje se javljaju većinu dana unazad 6 mjeseci zbog raznih događaja ili aktivnosti
  2. osoba otežano kontrolira zabrinutost
  3. anksioznost i zabrinutost povezani su s tri (ili više) od sljedećih simptoma 
  •   nemir ili osjećaj napetosti ili osjećaj osobe da je «na rubu»
  •   brzo umaranje
  •   teškoće koncentriranja
  •   razdražljivost
  •   mišićna napetost
  •   poremećaji spavanja (teškoće prilikom usnivanja ili spavanja, ili nemirno spavanje)
  •   anksioznost, zabrinutost ili navedeni tjelesni simptomi uzrokuju klinički značajnu patnju ili oštećenje u socijalnom, radnom ili drugim važnim područjima funkcioniranja

      4. ove se smetnje ne mogu pripisati fiziološkim učincima psihoaktivne tvari (npr. drogi, lijeku) ili drugom zdravstvenom stanju (npr. hipertiroidizam).
      5.  ove se smetnje ne mogu bolje objasniti drugim psihičkim poremećajem

Važno je napomenuti da su intenzitet, trajanje ili učestalost kojom se pojavljuju navedena anksioznost ili zabrinutosti nesukladni stvarnosti. Osoba vrlo teško kontrolira svoju zabrinutost i ne može spriječiti takve uznemirujuće misli da ju ometaju u funkcioniranju. Također, osoba stalno mijenja svoj fokus zabrinutosti, ali gotovo uvijek oko nečega brine.

Kod velikog broja osoba javljaju se i tjelesni simptomi kao što su mučnina, znojenje, proljevaste stolice, pojačana podražljivost koja uključuje ubrzan puls, pretjerano trzanje, vrtoglavica, nedostatak zraka, iako su obično blažeg intenziteta nego kod npr. paničnog poremećaja.

Diferencijalno dijagnostički potrebno je isključiti anksiozni poremećaj zbog drugog zdravstvenog stanja (kao što su recimo feokromocitom ili hipertiroidizam), anksiozni poremećaj prouzročen psihoaktivnom tvari/lijekom (npr. droga ili izlaganje nekom toksinu). Također ovom poremećaju može nalikovati socijalni anksiozni poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj, posttraumatskih stresni poremećaj i poremećaj prilagodbe, ali isto tako depresivni, bipolarni i psihotični poremećaji.

Važno je razlikovati ovaj poremećaj od anksioznosti koja nije patološka. Patološka anksioznost u sklopu ovog poremećaja je pretjerana i značajno utječe na sve aspekte osobnog funkcioniranja, dugotrajnija je, naglašenija, uzrokuje veću patnju i često nema uzroka. S druge strane, nepatološka anksioznost nije pretjerana, osoba ima osjećaj da su problemi i taj osjećaj rješivi i može odgoditi tu zabrinutost kada se jave problemi koji imaju veći prioritet.

Ocijenite članak

Ocjena 5.00 (broj glasova: 2)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)