Uzročnici ove spolne infekcije su humani papiloma virusi (HPV). Samo ime virusa dolazi od latinske riječi papilla (bradavica) i grčke riječi oma (tumor).

Danas su najčešći  uzročnici spolnoprenosivih bolesti  humanipapiloma virus i bakterija Chlamydia trahomatis, te nešto rjeđe Mycoplasma hominis i Ureaplasma urealyticum.

Spolna infekcija humanim papilomavirusima (HPV)

Uzročnici ove spolne infekcije su  humani papiloma virusi (HPV). Samo ime virusa dolazi od latinske riječi papilla (bradavica) i grčke riječi oma (tumor). Do zaražavanja najčešće dolazi spolnim kontaktom, iako je  moguć prijenos virusa  direktnim kontaktom sa zaraženom kožom i sluznicom. Danas je poznato oko stotinjak tipova HPV  od kojih pedesetak izaziva infekciju mokraćno-spolnog sustava kod žena i muškaraca. Osim spolnih infekcija ovi tipovi HPV mogu izazvati i infekciju usta i grla.

Povezanost HPV i raka vrata maternice

Brojna epidemiološka istraživanja utvrdila  su apsolutnu povezanost  infekcije HPV sa nastankom raka vrata maternice.  U 99,7% svih karcinoma vrata maternice izoliran je HPV.  Ovisno o riziku nastanka zloćudnih promjena HPV dijelimo   u dvije grupe:

• Niskorizični tipovi (6,11,40,42,43,44,54,61,70,72,81 i CP108) i
• Visokorizični tipovi (16,18,31,33,39,45,51,56,58,59,68,73 i 82).

Niskorizični tipovi HPV uzrokuju različite vrste genitalnih bradavica. Tipovi  6 i 11 prisutni su u 90% slučajeva genitalnih bradavica, Visokorizični  HPV tip 16 uzrokuje oko 50%, a HPV tip 16 i 18 oko 70% svih karcinoma vrata maternice. Prema istraživanjima provedenih kod nas među ženama s patološkim nalazom papa-testa od visokorizičnih  HPV  tip 16 je najučestaliji, zatim tip 31 i 33, te tip 18.

Kliničke manifestacije HPV infekcije
 
Infekcija  HPV-om može biti  klinički manifestna, subklinička (vidljiva samo na liječničkom pregledu nakon određenih dijagnostičkih pretraga) ili  latentna. Većina  HPV infekcija je prolazna i bez simptoma,  te  kod 90% osoba inficiranih HPV infekcija spontano prolazi u razdoblju od šest mjeseci do dvije godine.
Klinička manifestacija HPV infekcije su izrasline na koži i sluznicama tzv. spolne bradavice ili šiljasti kondilomi (condyloma accuminatum). Radi se o bradavičastim promjenama na unutrašnjem ili vanjskom području spolnih organa i oko anusa. Ove promjene su dobroćudne i nisu predstadij raka, a mogu uzrokovati nelagodu,  svrbež, bol i lagano krvarenje.  Genitalne bradavice su uspješno liječe, no recidivi su česti i terapija je često dugotrajna.
HPV ulazi u genom stanice i uzrokuju nekontrolirani rast (bujanje) stanica domaćina s mogućnošću nastanka premalignih (cervikalna intraepitelna displazija-CIN) i malignih promjena na vratu maternice.  Ove promjene otkrivaju se redovitim ginekološkim pregledima s papa-testom. Redovitim ginekološkim pregledima s papa testom smanjuje se mogućnost nastanka raka vrata maternice za 90%, stoga  se rak vrata maternice  većinom  dijagnosticira kod žena koje nisu redovito išle na ginekološki pregled s papa-testom.

Liječenje HPV infekcije

Kod liječenja HPV infekcija odmah treba naglasiti da je liječenje individualno po preporuci ginekologa ovisno o promjenama na  spolovilu i vratu maternice. Nadalje, niti jedna metoda liječenja ne dovodi do uništavanja virusa. Mogućnosti liječenja su brojne.  Kondilomi se uklanjaju elektrokauterizacijom, laserom, krioterapijom i kirurškom ekscizijom.  Druga mogućnost je premazivanje izraslina podofilinom ili trioklor-octenom kiselinom. Premaligne i maligne promjene na vratu maternice  liječe se različitim kirurškim i nekirurškim metodama, te konzervativno  lokalnim premazivanjem promjena niskim dozama interferona.

Prevencija HPV infekcije

Prevencija HPV infekcije može  biti primarna i sekundarna.
Metode primarne prevencije su:

• edukacija stanovništva (osobito mladih) o odgovornom spolnom ponašanju i
• cijepljenje protiv HPV-a.

Sekundarna prevencija HPV infekcije provodi se:

• redovitim ginekološkim pregledima uz redoviti papa-test,
• testiranje na HPV infekciju uzimanjem obriska vrata maternice kod žena i obriska mokraćne cijevi kod muškaraca,
• pravovremeno liječenje premalignih i malignih promjena vrata maternice.

Cijepljenje

U Hrvatskoj su registrirana dva HPV cjepiva za cijepljenje djevojčica i djevojaka (u SAD-u  se cijepe i muškarci). Četverovalentno cjepivo protiv HPV tipova 6,11,16 i 18, te dvovalentno cjepivo za sprječavanje infekcije HPV tipa 16 i 18. Cjepivo je odobreno za cijepljenje djevojčica i djevojaka između 9-26 godina koje nisu zaražene HPV-om. Primjena cjepiva najsigurnija je prije početka spolnog života. Učinkovitost cjepiva u sprječavanju premalignih i malignih promjena vrata maternice i stidnice  je od 95-100% među djevojkama i ženama u dobi od 16-26 godina.
Važno je naglasiti da se unatoč cijepljenju djevojke i žene moraju i dalje redovito kontrolirati kod ginekologa uz godišnji papa-test, te da cjepivo štiti samo protiv dva, odnosno četiri tipa HPV.

Klamidijska spolno prenosiva infekcija

Klamidijska infekcije je najčešća spolnoprenosiva bolest uzrokovana bakterijom Chlamydiom trachomatis s osobito visokom prevalencijom među adolescentima. Povećani rizik od klamidijske infekcije u adolescentskoj populaciji vezan je uz rizično spolno ponašanje (spolni odnos s većim brojem partnera, spolni odnos s visokorizičnim i starijim spolnim partnerima, neupotreba prezervativa), imunološku nezrelost i nedovoljno znanje uslijed loše spolne edukacije. Klamidijska infekcija često je bez simptoma s pogubnim zdravstvenim posljedicama u vidu zdjelične upalne bolesti. Dugoročne komplikacije zdjelične upalne bolesti su neplodnost, izvanmaternična trudnoća i kronična bol u zdjelici.

Kliničke manifestacije klamidijske infekcije

Klamidijska infekcija se u velikom broju slučajeva razvije bez očitih simptoma, čak 30-50% žena s upalom vrata maternice ne osjeća nikakve tegobe. Tipični simptomi su upala vrata maternice s pojačanim žućkastim iscjetkom, guste ljepljive konzistencije i upala mokraćne cijevi sa smetnjama pri mokrenju u vidu peckanja i bolova. Širenjem upale na jajovode i jajnike nastaje zdjelična upalna bolest s bolovim i napetošću u donjem dijelu trbuha, pojačanim iscjetkom iz rodnice, bolovim kod spolnog odnosa i nepravilnim krvarenjem. Zdjelična upalna bolest razvije se kod 10-15% žena sa neliječenom klamidijskom infekcijom. Posljedica neliječene infekcije je neprohodnost jajovoda sa  posljedičnom neplodnošću i povećanim rizikom za izvanmaterničnu trudnoću. U trudnoći neliječena klamidijska infekcija može dovesti do oštećenja ploda, a tijekom poroda može doći do prijenosa infekcije na novorođenče sa razvojem upale pluća i konjuktivitisa (ružičaste oči).

Dijagnoza klamidijske infekcije

S obzirom da simptomi klamidijske infekcije mogu biti odsutni i kod žena i kod muškaraca, najsigurnije je mikrobiološka dijagnostika infekcije iz obriska vrata maternice kod žena, odnosno obriska mokraćne cijevi kod muškaraca ili iz uzorka urina.

Liječenje klamidijske indekcije

Klamidija se uspješno liječi antibioticima. Potrebno je liječenje oba spolna partnera (ili više njih), u suprotnom su česte reinfekcije. Retestiranje na klamidijsku infekciju potrebno je tri mjeseca nakon liječenja osobito kod žena koje ne znaju da li su spolni partneri uzimali terapiju. Antibiotik izbora je azitromicin u jednokratnoj dozi od 1 grama, alternativa je doksiciklin u dozi od 100 mg dva puta na dan kroz sedam dana, klaritromicin ili ciprofloksacin.  Potrebno je liječenje oba partnera kao i suzdržavanja od spolnog odnosa za vrijeme liječenja.  Jednom preboljena i izliječena klamidijska infekcija ne znači i zaštitu od bolesti u budućnosti. Mogućnosti zaražavanja postoje i u budućnosti ako se nastavi s rizičnim spolnim ponašanjem i ako se ne poštuju zaštitne mjere (upotreba prezervativa).

Prevencija klamidijske infekcije

Najsigurniji put za sprječavanje klamidijske infekcije je odgovorno spolno ponašanje odnosno uzajamno vjerno partnerstvo dviju zdravih spolnih partnera. U suprotnom, pravilna i stalna upotreba prezervativa može smanjiti rizik prijenosa klamidijske infekcije. Američki centar za kontrolu zaraznih bolesti preporuča godišnje testiranje na klamidijsku infekciju svih spolno aktivnih žena mlađih od 25 godina, starijih žena koje imaju nove spolne partnere ili više spolnih partnera  i  svih trudnica.