Ukoliko se bolesnik odluči posjetiti liječnika zbog boli u leđima, liječnik će procijeniti fizičko stanje bolesnika te uzeti anamnezu bolesti.

Dijagnoza bolesti

Ukoliko se bolesnik odluči posjetiti liječnika zbog boli u leđima, liječnik će procijeniti fizičko stanje bolesnika te uzeti anamnezu bolesti. Obratit će se pozornost na bolesnikovu mogućnost sjedenja, stajanja, hodanja i ustajanja. Također je važno uzeti i dobru anamnezu bola u križima s pitanjima poput:

• karakter bola: tupa, oštra…
• mjesto širenja bola: u okolne strukture ili primjerice niz cijelu nogu
• javlja li se noću
• kakva je bol kod aktivnosti: manja ili se pojačava
• što pomaže u smanjenju boli: topli tuš, hladni oblozi, kretanje ili mirovanje
• je li bilo simptoma poput povišene tjelesne temperature, noćnih bolova, gubitka težine
• padovi
• koji lijekovi su pomogli u smanjenu bola.

Postavljanjem ključnih pitanja, liječnik može utvrditi postoje li značajni vanjski čimbenici (npr. stres, depresija, nezadovoljstvo poslom) ili ozbiljna patološka stanja koja zahtijevaju daljnju obradu, tj. odgovarajuće liječenje. Liječnik će pitati bolesnika da ocijeni svoju bol na  VAS (vizualno-analogna skala) skali od 0 do 10, gdje 0 označuje da nema boli, a 10 označuje najtežu moguću bol. Liječnik će također procijeniti koliko dobro bolesnik funkcionira u svakodnevnim aktivnostima i radu sa svojom boli. Navedene metode pomažu liječniku da utvrdi mjesto iz kojeg potječe bol, koliko se bolesnik može kretati prije nego li nastupe epizode boli i prisile bolesnika da se zaustavi, te postoje li mišićni grčevi i slično. Također, na taj način se omogućuje se liječniku isključi ozbiljnije uzorke križobolje.

 Od dijagnostičkih metoda na raspolaganju su: klasičan rendgen, MRI, CT, krvne pretrage, denzitometrija, elektromioneurografiju ili EMNG.
Klasične rendgenske slike mogu pokazati ima li bolesnik artritis ili slomljene kosti. Same rendgenske slike neće pokazati ima li bolesnik problema s kralježničkom moždinom, mišićima, živcima ili intervertebralnim diskovima.
MRI ili CT nam može otkriti herniju intervertebralnih diskova ili probleme s kostima, mišićima, ligamentima, tkivima, tetivama, živcima i krvnim žilama.
Pomoću krvnih pretraga može se otkriti postoji li neka infekcija koja je uzrok boli ili upalna reumatska bolest.
U pojedinim slučajevima liječnik može tražiti i pretragu kostiju (denzitometrija) pomoću koje se mjeri gustoća kosti kod osteoporoze.
Pomoću elektromioneurografa mjeri se aktivnost živčanih stanica te odgovori mišića na te živčane impulse. Pomoću ovog testa može se otkriti kompresija na živac uzrokovana hernijom diska ili suženjem kralježničkog kanala (spinalna stenoza).

 Unatoč velikom razvoju brojnih radioloških i drugih dijagnostičkih metoda, detaljna anamneza i fizikalni pregled su još uvijek jedna od najučinkovitijih metoda u pregledu bolesnika s križoboljom. Anamnezom i fizikalnim pregledom obično se ne može doći do točne dijagnoze, u većini slučajeva oni su dovoljni da se isključi patologija koja upućuju na ozbiljne uzorke križobolje koji zahtijevaju detaljnu i daljnju obradu.