Peptička ulkusna bolest želuca i dvanaesnika relativno je česta gastrointestinalna bolest. Incidencija varira ovisno o regiji i socioekonomskim čimbenicima, ali je općenito visoka.

Peptička ulkusna se bolest, za sada iz nepoznatog razloga, javlja se najčešće u proljeće i jesen. Glavni faktori koji pridonose razvoju peptičke ulkusne bolesti uključuju infekciju bakterijom Helicobacter pylori, dugotrajnu uporabu nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID), acetilsalicilata, prekomjerno konzumiranje alkohola, pušenje, stres te nasljedna predispozicija. Ulkusna bolest nastaje zbog poremećaja ravnoteže između zaštitnih mehanizama sluznice želuca i dvanaesnika te agresivnih čimbenika poput kiselina, enzima i žuči.

To može rezultirati oštećenjem sluznice i formiranjem ulkusa odnosno vrijeda. Vrijed je zapravo dulje oštećenje sluznice koje se može poistovjetiti, a radi lakšeg shvaćanja tih oštećenja, sa dubljim ranama na koži. Simptomi ulkusne bolesti uključuju bol u gornjem dijelu trbuha, često se javlja noću ili nakon obroka, osjećaj nadutosti, mučninu, povraćanje (ponekad s krvlju), gubitak teka i težine te melenu (stolicu koja je crna i ljepljiva, što ukazuje na unutarnje krvarenje).

Ulkus želuca i dvanaesnika može anamnestički razlikovati po različitom vremenu pojavljivanja boli u odnosu na konzumaciju hrane. Dok je bol kod vrijeda dvanaesnika najjača u gladovanju i javlja se 2 do 3 sata nakon obroka kod želučanog vrijeda bol je najjača 45 minuta nakon obroka, a popusti odmah nakon uzimanja hrane. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, fizikalnog pregleda te dodatnih dijagnostičkih testova kao što su endoskopija gornjeg dijela probavnog sustava (gastroskopija). S obzirom da infekcija

Helicobacter pylori vrlo često dovodi do ulkusne bolesti preporuča se provesti testiranje bilo ureaza izdisajnim testom, analizom stolice na antigen Hp, serološkim testom ili testiranjem uzorka sluznice na Helicobacter pylori. Takođe je od važnosti i laboratorijska obrada krvi radi otkrivanja anemije ili drugih abnormalnosti. Terapija ovisi o uzrocima ulkusne bolesti. Uključuje kombinaciju lijekova kao što su antibiotici za eradikaciju H. pylori, inhibitori protonske pumpe (PPI) radi smanjenja proizvodnje želučane kiseline, lijekove za zaštitu sluznice (npr. sukralfati), antacide za simptomatsko olakšanje boli, kao i promjene u načinu života (prestanak pušenja, izbjegavanje NSAID, smanjenje stresa) i prehrani (jesti što manje začinjenu hranu; izbjegavati kiselo, ljuto, slatko; jesti što manje ali češće obroke; hrana koju konzumirate neka bude kuhana, a ne pečena ili pržena, izbjegavati veće količine kave, gazirana pića, alkohol).

Uz terapiju inhibitora protonske pumpe, koji je primarni lijek u liječenju peptičke ulkusne bolesti, i dijetetske mjere vrijed bi trebao zacijeliti u periodu od 8 do 12 tjedana ovisno o veličini vrijeda, no ukoliko je vrijed veći od 20mm tada cijeljenje traje i dulje. Kao komplikacija peptičke uklusne bolesti javlja se krvarenje iz probavne cijevi u vidu povraćanja krvavog sadržaja ili crne stolice odnosno melene.

U navedenom slučaju nužno je što prije doći do liječnika kako bi se procijenila potreba za hitnom endoskopskom obradom i hospitalnim liječenjem. Krvarenje iz probavne cijevi danas se najčešće zaustavlja endoskopskom intervencijom (gastroskopijom). Iznimno rijetko, a zbog velikih ulkusa koji zahvaćaju krvnu žilu šireg lumena, endoskopsko zaustavljanje krvarenja nije uspješno i zahtjeva kirurško liječenje. Moguća komplikacija peptičke ulkusne bolesti je perforacija odnosno puknuće stijenke želuca ili dvanaesnika koja također zahtjeva kirurško liječenje.