U siječnju, mjesecu borbe protiv raka vrata maternice, prikladno je i na ovaj način podsjetiti koje su mogućnosti prevencije raka vrata maternice i zapravo iznova podsjetiti žene na važnost preventivnih ginekoloških pregleda…
Iako je danas ženama sve jasnije kako HPV u PAPA-nalazu ne znači rak, ipak je i dalje prisutan strah i želja da se HPV čim prije izliječi. Već u ovoj prvoj rečenici moramo nekoliko stavki pojasniti:
PAPA-testom se ne dokazuje HPV, nego citolozi određene promjene na stanicama viđene pod mikroskopom mogu dovesti u vezu s HPV-infekcijom, HPV se dokazuje virusološkim testiranjem, kojem se pristupa tek kod opravdane sumnje na postojanje HPV-infekcije. Opravdana sumnja na inficiranost HPV-om je postojanje abnormalnih stanica u PAPA-nalazu, dok se uz odsustvo abnormalnih stanica i sumnju (upitnik) na HPV u PAPA-nalazu u pravilu ne pristupa testiranju na HPV; od testiranih sojeva HPV-a u razvoju ginekološkog raka važno je tek nekoliko tzv. visokorizičnih, te HPV-infekcija se ne može izliječiti, nego zaliječiti, na način da se izliječe eventualne popratne upale (uzrokovane drugim mikrobima) i da se radi na podizanju općeg imuniteta – zdravim načinom života, urednim higijensko-prehrambenim navikama itd. Kada obrambene snage organizma dovoljno ojačaju, HPV se „drži“ pod kontrolom (pa se u PAPA-nalazu ni ne registriraju promjene na stanicama koje može uzrokovati), a u situacijama ponovno oslabljenog imuniteta, HPV može opet postati „vidljiv“.
Osvrnimo se časkom i na situaciju kada je daljnjim testiranjem (virusološkim) dokazano postojanje HPV-infekcije (visokorizičnog soja), uz abnormalne stanice u PAPA-nalazu (vaginalne, cervikalne, endocervikalne).
U žena koje redovito idu na preventivne ginekološke preglede, PAPA-test (ako je uredan) se radi jednom u godinu do godinu i pol dana. To je optimalno vrijeme da se rane, početne promjene na stanicama (rodnice i vrata maternice) mogu na vrijeme dijagnosticirati i da se na odgovarajući način nastavi daljnje postupanje. Daljnje postupanje podrazumijeva mikrobiološka i virusološko testiranje, liječenje, kolposkopiju, biopsiju i po potrebi nastavak invazivnijih postupaka u svrhu liječenja.
Dijagnostički i terapijski postupci rade se prema protokolima i cijeli postupak traje neko vrijeme. Važno je pridržavati se uputa (o pretragama, liječenju i kontrolama), jer jedino tako možemo biti sigurni kako je poduzeto ono što suvremena medicina nalaže.
Na koncu spomenimo i vrijeme koje je prema medicinskom znanju potrebno da rane promjene na stanicama (uz dokazan visokorizični soj HPV-a) prijeđu u početni rak vrata maternice.
Od blagog stupnja cervikalne abnormalnosti do razvoja invazivnog raka vrata maternice treba i više od 15 godina, a od srednje teškog i teškog stupnja cervikalne abnormalnosti do razvoja invazivnog raka vrata maternice treba 10-ak godina. To je i više nego dovoljno vremena da se u svakom međustadiju terapijski djeluje i da se zapravo prevenira pojava invazivnog raka vrata maternice.
Uz sve navedeno, postoji i cjepivo protiv sojeva HPV-a koji se dovode u vezu s rakom vrata maternice. Prije nekoliko godina javne kampanje kojima se propagirao ovaj način prevencije raka bile su sveprisutne, organizirana su i dalje se provode i besplatna cijepljena određenih skupina žena, no interes javnosti za ovaj način prevencije neopravdano je skromniji no prije.
Na ovim stranicama ranije je vrlo detaljno, kroz više nastavaka, pisano o ovoj problematici.
U siječnju, mjesecu borbe protiv raka vrata maternice, prikladno je i na ovaj način podsjetiti koje su mogućnosti prevencije raka vrata maternice i zapravo iznova podsjetiti žene na važnost preventivnih ginekoloških pregleda.
17.1.2017
