Ono što uglavnom sve žene znaju kada je o PAPA-testu riječ je kako se mora raditi jednom godišnje. No kada ga početi raditi, koliko često, zašto se radi – i dalje je mnogima nejasno. Stoga ćemo, imajući u vidu pitanja iz svakodnevnog ambulantnog rada, iznijeti ono osnovno.

Naziv dolazi od imena njegova tvorca, grčkog liječnika Georgea Nicholasa Papanicolaua, koji je oko 1920-ih godina osmislio način za prepoznavanje premalignih stanica, no trebalo je proći još 30-ak godina kako bi se uvidjela važnost toga otkrića. Danas je PAPA-test široko prihvaćena, jednostavna, jeftina, brza, bezbolna metoda za otkrivanje predstadija raka vrata maternice.

Kada početi raditi PAPA-test?

Nerijetko djevojke, koje nikada nisu imale spolne odnose, dolaze na PAPA-test kada napune 18 godina, jer su „tako čule”. Stoga ističemo – PAPA-test (klasičan) se ne može napraviti u žena koje nikada nisu imale spolne odnose. Preporuča se učiniti ga oko 3 godine nakon prvog spolnog odnosa, odnosno u 21. godini (u žena koje imaju spolne odnose), prema preporukama Američkog udruženja opstetričara i ginekologa, ACOG. Naime, prije 21. godine života pojavnost invazivnog raka vrata maternice iznimno je rijetka.

Osim toga, maligne promjene obvezatno idu uz prisutnost visokorizičnog soja HPV-a (u preko 80% slučajeva to su sojevi 16 i 18), koji je jako čest u mladih, spolno aktivnih osoba, u kojih se imunološki sustav još razvija. U njih je mogućnost spontanog povlačenja, samoizliječenja HPV-a vrlo visoka, stoga se nalaz može krivo interpretirati i bespotrebno se stvoriti nervoza.

Kako često raditi PAPA-test?

Svaka država ima svoje postupnike, pa se tako u nas prakticira izvoditi ga jednom godišnje, ukoliko su nalazi uredni. Prema najnovijim smjernicama Američkog udruženja opstetričara i ginekologa (ACOG), uz uredne nalaze trebalo bi ga izvoditi jednom u 2 godine (u žena između 21-29 godina), odnosno jednom u 3 godine (u žena iznad 35-te godine), do 65-70-te godine, ukoliko su nalazi zadnjih 10 godina uredni, tj. bez promjena na stanicama.

Kako se i kada izvodi?

Uobičajeno se radi između 12. i 17. dana menstruacijskog ciklusa, kako bi interpretacija nalaza bila adekvatna. Materijal za PAPA-test uzme se prilikom rutinskog ginekološkog pregleda na ginekološkom stolu. Posebnim instrumentom, spekulima, razmaknu se stijenke rodnice i prikaže vidljivi dio vrata maternice, cerviks uteri.

Drvenom spatulom postruže se stražnji svod rodnice (fornix vaginae posterior), vanjski dio vrata maternice (egzocervix), a drvenim štapićem početni unutarnji dio vrata maternice (endocervix), što se naziva VCE-uzorak. Uzorci se razmažu po predmetnom stakalcu, koje se odmah uroni u posudu s 96%-tnim alkoholom i tako fiksirani transportiraju se do citološkog laboratorija, gdje se uzorci analiziraju.

Za koliko vremena će rezultati biti gotovi ovisi o mnogim čimbenicima – organizaciji transporta između ginekološke ambulante i citološkog laboratorija, organizaciji službe u ginekološkoj ambulanti i citološkom laboratoriju, kao i o broju uzoraka i još mnogočemu.

Što se u PAPA-nalazu može iščitati?

Uobičajeno se najprije napiše zadovoljava li uzorak kriterije za adekvatnu analizu. U slučaju primjerenog uzorka, mogu se prepoznati elementi upale (leukociti) i pojedini uzročnici (fungi, Trichomonas vaginalis, Gardnerella vaginalis, promjene povezane s Herpes simplex virus – infekcijom ili Humani papilloma virus – infekcijom, odnosno Chlamydia trachomatis – infekcijom). Ukoliko se postavi sumnja na nešto od navedenoga prepiše se primjerena antibiotska ili antimikotska terapija (ukoliko žena ima i subjektivne smetnje), odnosno provedu se dodatne pretrage.

Međutim, ono zbog čega se PAPA-test radi i u čemu je njegova važnost jest detekcija premalignih stanica u rodnici, odnosno na vratu maternice. Razni stadiji premalignih promjena opisuju se kao atipične stanice, odnosno I, II i III stupanj intraepitelne lezije. U slučaju takovog PAPA-nalaza obvezatno se rade dodatne mikrobiološke pretrage i obvezatno tipizacija HPV-a.

Postupa se ovisno o tim nalazima – bakterijska i gljivična upala se liječe, potom se rade kontrolne pretrage; uz pozitivan nalaz visokorizičnog soja HPV-a, ovisno o stupnju intraepitelne lezije dalje se radi kolposkopija, biopsija, konizacjja, odnosno za oko 4-6 mjeseca se ponavlja PAPA-test. Samo postojanje visokorizičnog soja HPV-a ne znači odmah rak! Za razvoj raka vrata maternice potrebna je dugotrajna infekcija onkogenim sojem HPV-a, potrebne su godine i godine neodgovornog spolnog ponašanja, ne-odlaženja na kontrole i ne-pridržavanja uputa ginekologa.

Korist od PAPA-testa?

Smatra se kako se redovitim izvođenjem PAPA-testa i pridržavanja uputa ginekologa pojavnost raka vrata maternice može smanjiti za 80-ak%. Kako je najveća pojavnost raka vrata maternice u žena oko 35-te godine života, dakle radno aktivnih žena generativne dobi, razumljivo je kolika je važnost istoga.

Za kraj ćemo naglasiti – čuvajte svoje zdravlje, jer to je nešto najvrednije što imamo. Intimno zdravlje čuvate i odgovornim spolnim ponašanjem, a to između ostaloga podrazumijeva i redovite ginekološke kontrole. Stoga, kada radite raspored za slijedeću godinu, obvezatno  u nj uvrstite i odlazak na ginekološki pregled.