Mikroskopiranje nativnog ili obojenog preparata (mokri preparat) je metoda koja se najčešće koristi prilikom pregleda. Nativni preparat se priprema tako da uzme malo vaginalnog sekreta te ga se razmaže na predmetno stakalce, kapne se fiziološka otopina i stavi se pod mikroskop. Tada se uočavaju pokreti i gibanje trihomonasa. Upotrebljava se i bojanje sa briljant krezilom gdje se također uočavaju paraziti i njihova pokretljivost. Osjetljivost takve metode je do 80%. Postoji mogućnost da se paraziti deformiraju te se mogu zamijeniti sa drugim stanicama preparata.

Kultura trihomonasa je vrlo osjetljiva metoda, no i vrlo komplicirana, zahtijeva poseban transport do laboratorija te se dugo čeka rezultat uzgoja trihomonasa (radi se na posebnim podlogama i u specifičnim uvjetima).

Imunoenzimski brzi testovi, baziraju se na otkrivanju trihomonasnih antigena. Uzorak se nanese u epruvetu s posebnim medijem, u tu otopinu se umoči test traka i u roku desetak minuta se na test traci može očitati rezultat.

PCR (DNA) test je jednostavna metoda koja dokazuje prisutnost nukleinskih kiselina uzročnika. Može napraviti iz uzorka prvog mlaza prvog jutarnjeg urina te vaginalnog i endocervikalnog obrisa. Uzorci se stavljaj u specijalnu transportnu posudu. Ta metoda je visoke osjetljivosti (do 100%), a rezultati su gotovi za dva do četiri dana.

pH test je metoda pomoću koje se s posebnim trakicama dodiruje stijenku vagine ili sekret te se određuje kiselost rodnice. To je samo pomoćna metoda koja ukazuje na povišenje pH vagine što ukazuje na infekciju.

PAPA-test je također pokazatelj prisutnosti trihomonasa u genitalnom traktu žene i pouzdan je u svega 50%, tako da se koristi samo kao metoda probira.

Kako se liječi infekcija sa trihomonasom?

Osnovna terapija je lijek metronidazol koji se može aplicirati lokalno vaginalno, sistemski ili kombinirano. Lokalno se lijek aplicira u rodnicu obliku vagitorija (vaginaleta), a sistemski u obliku tableta koje se uzimaju na usta (per os). Lokalna primjena sastoji se od primjene jedne vaginalete metronidazola od 500 mg tijekom 10 dana. Sistemski se može uzimati na dva načina. Jednokratna doza od 2 grama lijeka može se uzeti odjednom ili podijeljena u dva puta (4 tablete od 400 do 500 mg odjednom ili2 tablete iste doze ujutro i 2 tablete navečer).

Metronidatol se može uzimati 3 puta dnevno po 250 mg per os 5-7 dana ili 2 puta dnevno po 400 mg per os 5-7 dana. Najefikasnija terapija je kombinirano liječenje, znači, primjena vaginaleta i terapije na usta. Obavezno je liječiti i partnera. Metronidazol se ne daje u prvom tromjesečju trudnoće. Kasnije se u trudnoći daje samo uz ozbiljnu indikaciju. Uz metronidazol ne smije se uzimati alkohol.

Na trihomonas, ali nešto slabije, djeluje i klindamicin u obliku vaginalne kreme lokalno i u obliku tableta, ampicilini i cefalospotini. Povoljno djelovanje na trihomonas imaju i antimikotici klotrimazol, mikonazol i fentikonazol u obliku vaginaleta. U trudnoći u prvom tromjesečju za upalu uzrokovanu trihomanasom daje se vaginalno klotrimazol.

Preporuka!

Odnosi se ne preporučuju za vrijeme trajanja terapije kao i tjedan dana po završetku terapije.

Obavezno je korištenje kondoma od lateksa i to svaki put kada imate spolni odnos (naročito sa nepoznatim partnerom).

Trichomonas vaginalis valja eradicirati jer može poslužiti kao vektor za prijenos uzročnika zdjeličnih upala (PID).

U liječenju se ne smije zaboraviti kako je trihomonas čest pratilac drugih spolno prenosivih bolesti. Ako je osoba pozitivna na trihomonas uputno je obaviti testiranje na ostale spolno prenosive bolesti uključujući i HIV.

Odgovorno spolno ponašanje podrazumijeva razgovor s partnerom prije stupanja u spolni odnos. Ako želimo bisti sigurni, potrebno je obaviti testiranje oba partnera na trihomonas i ostale spolno prenosive bolesti uključujući i HIV!