Trichomonas vaginalis (TV) pripada grupi protozoa (praživotinje). To su paraziti veličine jedne stanice kruškolikog oblika koji imaju na svom kraju 4 biča, tako da pripadaju bičašima (flagelati).Taj mikroorganizam je vrlo aktivan i pokretljiv. Pokreče se treperenjem svojih bičeva. Kod žena se nalazi se u vagini, cerviksu, vulvi, donjem mokraćnom sustavu i Skeneovim kanalima.

Kod muškaraca se nalazi u mokraćnoj cijevi (uretri) i prostati. Kada se nađe u vagini priljubi se uz stijenku i razara je (citolitičko djelovanje). Hrani se laktobacilima, tako da se dodatno povisuje pH rodnice koja postaje alkalna (iznad 5). U uvjetima normalnog, kiselog pH trihomonas ne može izazvati upalu.

Trihomonijaza ja najčešća nevirusna spolno prenosiva bolest u svijetu. Prevalencija (ukupan broj oboljelih) trihomonijaze je 14%, dok je infekcija klamidijom 8%, gonore 3%, a HIV-a 0,4 %.

Trichomonas vaginalis je treći po redu uzročnik vaginitisa (oko 25% svih vaginitisa).

Kako se prenosi trihomonijaza?

To je spolno prenosiva bolest koje se može javiti sama ili udružena sa drugim spolno prenosivim bolestima. Najčešće su to gonoreja i HIV.

Mnoge žene s Tricomonas vaginalisom nemaju simptome, a samo ih polovica ima pojačan vaginlni iscjedak. Nalazimo ga u 10% žena koje uopće nemaju simptome. Ako je žena nosilac Trichomonas vaginalisa tada će oboljeti 40-50% partnera. Ako je muškarac nosilac, oboli 85% žena. U Sjedinjenim Američkim Državama ta infekcija pogađa više od 2 milijuna žena u dobi od 14 do 49 godina i češće se javlja kod afroameričkih žena nego kod pripadnica bijele rase. Rizik raste sa godinama i povećava se s brojem seksualnih partnera.

Infekcija se širi vaginalnim, oralnim ili analnim seksom. Parazit se prenosi sa zaražene osobe na nezaraženu osobu tijekom spolnog odnosa. Kod žena zaraženi dio tijela je donji genitalni trakt (vulva, vagina li uretra), a kod muškaraca je to mokraćna cijev. Tijekom spolnog odnosa parazit se prenosi s penisa na vaginu i iz vagine na penis, ali se može prenijeti iz vagine u drugu vaginu.

Bolest se može proširiti i samo dodirivanjem genitalija da partner uopće nema simptome bolesti.

Trihomonijaza se također može prenositi među ženama koje imaju spolne odnose sa ženama. Može se prenijeti koristeći zajedničke seksualne igračke. Taj parazit se kreće sa svojim bičevima po epitelu rodnice, mokraćne cijevi i debelog crijeva. Tako da do prijenosa parazita može doći autoinokulacijom iz debelog crijeva.

Može li se trihomonas može prenijeti nespolnim putem?

TV je otporan parazit i može preživjeti jedan dan u vlažnom ručniku. U nevlažnim uvjetima teško može preživjeti. Za upalu rodnice potreban je veliki broj – 5-10 tisuća organizama. Tako da je malo vjerojatna teza da se prenose ručnicima ili kupanjem u bazenu, ali ne i nemoguća (brojni radovi govore u svrhu tog nespolnog prijenosa).

Trihomonijaza se može javiti u žena u postmenopauzi koje nisu spolno aktivne.

Kakvi su simptomi trihomonijaze u žena?

Inkubacija bolesti, tj. vrijeme koje je potrebno od vremena zaraze do prvih simptoma jest 4-28 dana.

Glavni simptom je obilan vaginalni iscjedak. On je obilan u vagini (rodnici), a samim tim vlaži i vulvu (stidnicu). Na vulvi je vidljivo crvenilo, oteknuće (edem) i ekskorijacije (površinske ozljede kože-ogrebotine). Iscjedak je zelenkast, zelenkastožuti ili sivkast, obilan, pjenušav i vrlo neugodnog mirisa. Na stijenci vagine i na cerviksu (vratu maternice) nalazimo točkasta krvarenja „ jagodaste točke“. Ako je zahvaćen vrat maternice javlja se kontaktno krvarenje kod odnosa. Pacijentice se žale na jaki svrbež, iritaciju vulve, pečenje, na učestalo i bolno mokrenje.

Kao rezultat toga vaginalni pregled i odnos mogu proizvesti nelagodu i bolnost (dispareunija).

Znakovi infekcije sa trihomonasom mogu biti i jedva primjetni naročito u menopauzi i to kod žena koje nisu spolno aktivne. Najčešće te parazite vidimo u mokrom preparatu kod određivanja stupnja čistoće ili su vidljivi na PAPA testu.