Fibrilacija atrija je poremećaj srčanog ritma koji nastaje kao posljedica problema s električnim sustavom srca…

Fibrilacija atrija je poremećaj srčanog ritma koji nastaje kao posljedica problema s električnim sustavom srca.

Nakon ekstrasistolije najčešća je srčana aritmija. Učestalost joj raste s dobi te značajno utječe na smrtnost i kvalitetu života.

Fibrilacija atrija je potpuno kaotično širenje električnih impulsa u pretklijetkama što se manifestira izostankom njezinih kontrakcija. Obzirom da se električni impulsi nepravilno prenose u klijetke, srčani je rad potpuno nepravilan. On može biti normalne, prespore ili najčešće prebrze frekvencije.

Najčešće se javlja kod strukturnih bolesti srca kao što su hipertenzivna i koronarna bolest srca te bolest srčanih zalistaka. Javlja se i kod drugih stečenih i urođenih bolesti srca, nakon srčanih operacija te kod bolesti štitnjače.

Kao izolirana, fibrilacija atrija se može javiti i kod mladih ljudi u strukturno zdravom srcu bez prepoznatljive uzročne bolesti. Kod nje postoji i nasljedna sklonost.

Potiče je pretilost, plućne bolesti i alkohol.

Simptomi

Fibrilacija atrija može biti potpuno bez simptoma te se otkrije slučajno.

Najčešće se manifestira osjećajem preskakanja, ubrzanog ili nepravilnog rada srca. Može se manifestirati umorom, zaduhom u naporu, popuštanjem već ranije oštećenog srca, bolom u prsima, omaglicom ili nesvjesticom.

Ako fibrilacija atrija traje duže, u srčanim se šupljinama (osobito lijevoj pretklijetki) mogu stvoriti krvni ugrušci koji cirkulacijom mogu dospjeti do moždanih arterija uz posljedični nastanak moždanog udara (moždanog infarkta).

Strategija liječenja ovisi o dužini trajanja fibrilacije atrija i o stupnju oštećenja lijeve pretklijetke.

Paroksizmalna fibrilacija atrija je ona koja traje manje od 48h. Kod takve se može pokušati uspostaviti kontrola ritma lijekovima ili elektrošokom (elektrokardio- verzijom) u kratkotrajnoj općoj anesteziji. Nakon toga se kontrola ritma  održava lijekovima.

Perzistentna fibrilacija atrija je ona koja traje duže od 7 dana do jedne godine ili više.

Da bi se izbjegla mobilizacija eventualno nastalog ugruška u srcu koje nepravilno radi do moždanih arterija, kod takve je fibrilacije atrija potreno provođenje terapije lijekovima koji smanjuju mogućnost stvaranja ugrušaka. U te lijekove spadaju peroralni antikoagulansi (varfarin i sl.) te tzv. novi oralni antikoagulansi (dabigatran, rivaroksaban, apiksaban). Tek nakon nekoliko tjedana uspješno dozirane takve terapije, može se pokušati s tzv. elektrokardioverzijom.

Prije uvođenja lijekova koji smanjuju mogućnost zgrušavanja krvi u cilju prevencije moždanog udara, potrebno je odvagati korist takvog liječenja u odnosu na potencijalni rizik krvarenja.

U terapiji fibrilacije atrija često se ordiniraju i lijekovi koji usporava najčešće brzu srčanu frekvenciju.

Permanentna (kronična) fibrilacija atrija je ona koja traje duže od 1 godinu i kod koje se  neće više pokušati s normalizacijom ritma te se liječi več navedenim lijekovima koji smanjuju vjerojatnost stvaranje ugrušaka trajno te lijekovima koji usporavaju srčani ritam.

Ukoliko je srčani rad u fibrilaciji atrija previše spor i koji je popraćen subjektivnim tegobama kao što su omaglice ili nesvjestice, potrebno je procijeniti potrebu ugradnje trajnog elektrostimulatora srca koji će ubrzati srce i smanjiti navedene tegobe.

U novije vrijeme relativno dobre rezultate daje visokosofisticirana metoda liječenja fibrilacije atrija radiofrekventnom ablacijom ušća plućnih vena. Ta se metoda izvodi u laboratoriju za kateterizaciju srca u lokalnoj anesteziji. To je postupak uvođenja katetera kroz venu u preponi do lijeve pretklijetke uz apliciranje visokofrekventne i niskovoltažne energije do njegovog vrha pri ćemu se učini ograničeno, kružno oštećenje na točno izoliranim mjestima koja su odgovorna za ponovni nastanak ove aritmije.

Fibrilaciju atrija često ne možemo spriječiti, ali je možemo barem odgoditi te smanjiti njezinu učestalost zdravijim načinom života kao što su nepušenje, zdrava prehrana i redovita umjerena tjelesna aktivnost uz povremene kontrole arterijskog tlaka i pulsa.