Kardiovaskularne bolesti vodeći su uzrok smrti širom svijeta. Dobro su poznati klasični kardiovaskularni čimbenici rizika kao što su pretilost, visceralni tip pretilosti, arterijska hipertenzija, povišene masnoće u krvi, šećerna bolest, tjelesna neaktivnost i pušenje cigaret

Postavlja se pitanje mogu li promjene loših životnih navika utjecati na redukciju kardiovaskularnog rizika. Pitanje je može li multidisciplinarni program za promjenu loših životnih navika utjecati na klasične čimbenike kardiovaskularnog rizika. Odgovore na ova važna pitanja dala je studija koja je nedavno provedena u Švedskoj na 100 bolesnika. U studiju bilo je uključeno 100 bolesnika koji su imali najmanje tri čimbenika rizika ili ranije dijagnosticiranu kardiovaskularnu bolest. U čimbenika rizika ubrajamo tjelesnu neaktivnost, nezdravu prehranu, pušenje cigareta, konzumiranje alkoholnih pića, visoku izloženost stresu, prekomjernu tjelesnu težinu, visceralni tip pretilosti, hiperlipidemiju, arterijsku hipertenziju, inzulinsku rezistenciju i šećernu bolest. Bolesnici su bili podvrgnuti multidisciplinarnom  programu  u svrhu promjena loših životnih navika.  Program uključuje primarnu i sekundarnu prevenciju s ciljem podrške u promjeni loših životnih navika, a konačni cilj je redukcija kardiovaskularnog rizika. Prije početka ispitivanja bolesnici su prošli edukaciju upoznavanja s programom promjena loših životnih navika. Podaci o čimbenicima rizika i lošim životnim navikama dobiveni su iz upitnika kojeg je ispunili svi bolesnici. Podaci o životnim navikama uključuju tjelesnu aktivnost i sjedilački način života, dijetalnu prehranu, konzumiranje alkoholnih pića, pušenje cigareta i izloženost stresu. Loše životne navike jesu: pušenje cigareta, konzumiranje alkoholnih pića, dnevnu tjelesnu aktivnost manje od 30 minuta, vježbanje manje od 1 sat tjedno, a sjedilački način života definiran je s više od 7 sati sjedenja dnevno. Procjena kardiovaskularnog rizika vršena je pomoću Framighamskog modela za desetogodišnju procjenu rizika. Intervencijski program uključuje otkrivanje čimbenika rizika na početku ispitivanja, a vrlo je važan bio individulani pristup svakom bolesniku u svrhu povećanja motivacije za promjenom loših životnih navika. Trajanje ispitivanja bilo je 12 mjeseci, a nakon 6 mjesci i na kraju ispitivanja analizirani su rezultati istraživanja. U skupini od 100 bolesnika koji su učestvovali u istraživanju bilo je 36 muškaraca i 64 žene, prosječne dobi 58,6 godina. Pušača je bilo 10%, alkohol je konzumiralo 19%, izloženost stresu bilo je 26% bolesnika, šećernu bolest imalo je 21%,  arterijsku hipertenziju imalo je 66% i hiperlipidemiju 36% bolesnika. Kardiovaskularna bolest ranije je dijagnosticirana u 36% bolesnika.

Rezultati istraživanja pokazuju da je gotovo 50% bolesnika tjelesno neaktivno što se tiče dnevne aktivnosti, a  dvije trećine bolesnika  tjedno vježba manje od 1 sat. Velika većina bolesnika (82%) ima nezdravu prehranu tj. konzumiraju povrće nekoliko puta tjedno ili manje. Veći dio bolesnika (66%) ima arterijsku hipertenziju i uzima antihipertenzive. Nakon 12 mjeseci ustanovljeno je statistički značajno smanjenje opsega trbuha, smanjenje indeksa tjelesne mase, sniženje sistoličkog i dijastoličkog krvnog tlaka.  Sniženje ukupnog kolesterola i LDL kolesterola nije bilo statistički značajno. Ukupni kardiovaskularni rizik na početku ispitivanja bio je 15,6%.  Nakon 12 mjeseci ustanovljena je statistički značajna redukcija kardiovaskularnog rizika na 13,3% (p<0,001). Značajna redukcija ukupnog kardiovaskularnog rizika ustanovljena je  kod muškaraca i kod žena i kod bolesnika s kardiovaskularnom bolešću kao i u onih bez kardiovaskularne bolesti.

U zaključku možemo naglasiti da multidisciplinarni program promjena loših životnih navika bolesnika dovodi do značajne redukcije ukupnog kardiovaskularnog rizika. Redukcija kardiovaskularnog rizika ustanovljena je u muškaraca i u žena. Program promjena loših životnih navika trajanja godinu dana ili duže prihvatljiv je i koristan za primarnu i sekundarnu prevenciju kardiovaskularnih bolesti.