Apendicitis se u narodu često naziva upalom slijepog crijeva, iako zapravo upalom nije zahvaćeno cijelo slijepo crijevo, već samo crvuljak – mali crvoliki izdanak koji polazi iz slijepog crijeva. Bol u trbuhu je najčešći simptom apendicitisa, ali se kod djece ovo stanje često prezentira netipičnim kliničkim slikama zbog čega je postavljanje dijagnoze odgođeno i značajno je povećan rizik komplikacija. 

Anatomija i funkcija crvuljka

Slijepo crijevo je početni dio debelog crijeva koji se nalazi u donjem desnom dijelu trbuha. Crvuljak (appendix vermiformis) je crvoliki izdanak iz slijepog crijeva koji je prosječne duljine oko 5-10 cm i širine oko 0.5-1 cm. Najčešće polazi iz slijepog crijeva na strani bližoj središnjoj liniji, ali mjesto na kojem se odvaja, kao i duljina i smještaj crvuljka mogu varirati. Zbog varijabilnosti anatomije crvuljka lokalizacija boli u trbuhu i klinička slika apendicitisa može se razlikovati od očekivane, te nas tako može zavarati i odgoditi postavljanje dijagnoze. Crvuljak se tradicionalno smatra rudimentarnim organom, ostatkom evolucije koji nema nikakvu ulogu u funkciji organizma. Postoji ipak njegova moguća uloga u imunološkom sustavu jer mu je sluznica izrazito bogata limfatičnim tkivom, osobito u dječjoj dobi. Također je moguće da crvuljak služi kao ‘utočište’ za ‘dobre bakterije’ u crijevima i predstavlja rezervoar iz kojega se crijevna mikroflora može obnavljati nakon crijevnih infekcija.

Zašto nastaje apendicitis?

Upala crvuljka najčešće se javlja kod starije školske djece i adolescenata, a značajno rjeđe kod djece mlađe od 5 godina – na njih otpada manje od 5% ukupnog broja slučajeva. Apendicitis se nešto češće razvija kod dječaka nego kod djevojčica. Zbog uskog lumena crvuljka, lako dolazi do njegove opstrukcije, npr. tvrđom kuglicom fecesa ili otečenim limfnim čvorom. Sluznica crvuljka i dalje stvara sekret koji zbog začepljenja nema kamo otjecati, dolazi do povećanja tlaka u lumenu i rastezanja stijenke crvuljka, što ugrožava cirkulaciju i oštećuje tkivo. Upala napreduje brzo, umnažanje bakterija uzrokuje dodatni porast tlaka i konačno može doći do perforacije – prsnuća crvuljka s razlijevanjem gnojnog sadržaja u okolni prostor. Učestalost perforacije najveća je u djece mlađe životne dobi.

Kako prepoznati apendicitis kod djeteta?

Vodeći simptom je bol u trbuhu koja je u početku lokalizirana oko pupka i odražava refleksnu bolnost koja se javlja zbog rastezanja stijenke crvuljka. Od općih simptoma može se javiti povišena temperatura, gubitak apetita, mučnina, povraćanje, izostanak stolice ili sluzavo-proljevaste stolice. S daljnjim razvojem upale bol postaje sve intenzivnija, te se premješta u donji desni kvadrant trbuha, pojačavajući se kod kretanja ili kašljanja. Prepoznavanje apendicitisa kod djece nije međutim tako jednostavno i ovakva očekivana klinička slika apendicitisa javlja se u svega oko 50% djece. Što je dijete manje, veća je vjerojatnost netipičnih kliničkih prezentacija. Uz to malo dijete teško može verbalizirati svoje tegobe, što sve često uzrokuje odgođeno postavljanje dijagnoze i povećava rizik za razvoj komplikacija.

Laboratorijska i slikovna obrada

U obradi akutne boli u trbuhu i kod sumnje na apendicitis, najčešće se rutinski određuje krvna slika i upalni parametri (C-reaktivni protein – CRP). Povišene vrijednosti leukocita, povećan udio neutrofila i visoki CRP, uz odgovarajuću kliničku sliku, govore u prilog apendicitisu. Uz to se preporuča napraviti analizu urina, te ev. slikovnu obradu (ultrazvuk trbuha, ponekad magnetska rezonancija – MRI trbuha i kompjutorizirana tomografija – CT trbuha).

Liječenje

Akutni apendicitis je hitno stanje kod kojega je potrebna brza kirurška intervencija. U slučaju upale crvuljak se odstranjuje laparoskopskom metodom ili klasičnom, otvorenom kirurškom tehnikom. Većina djece kod koje nije došlo do razvoja komplikacija ostaju u bolnici kratko i oporavljaju se brzo, kroz nekoliko dana.

Koje su moguće komplikacije?

Mlađa dob djeteta i odgođeno postavljanje dijagnoze značajno povećavaju rizik za komplikacije. Više od polovine djece mlađe od 5 godina razvije perforaciju prije postavljanja dijagnoze apendicitisa, dok se kod starije djece to dogodi u manje od 5% slučajeva. Kod veće djece nakon perforacije češće dolazi do sljepljivanja crijevnih vijuga čime se gnojna upala (apsces) ograniči na područje neposredno oko crvuljka. Kod manje djece se gnojni sadržaj češće razlije po cijeloj trbušnoj šupljini i uzokuje ozbiljnu komplikaciju apendicitisa: upalu potrbušnice ili peritonitis, a ponekad i životno ugrožavajuću sepsu.