Fizička aktivnost je nužna za normalan rast i razvoj djece svih dobnih skupina. Djeca koja se bave sportom su zdravija, postižu bolje rezultate u školi, te imaju bolje razvijene socijalne vještine.

Zašto je kretanje važno?

Kretanje treba biti sastavni dio života djeteta. Fizička aktivnost omogućava usvajanje i razvoj novih motoričkih vještina, izgrađuje koštanu i mišićnu masu, povećava kognitivne sposobnosti i poboljšava raspoloženje. Sudjelovanje u sportu omogućava djeci razvoj socijalnih vještina (suradnja, komunikacija, timski rad), gradi samopouzdanje, te uči dijete samodisciplini i usmjeravanju pažnje. Nije ništa manje važno zapamtiti da fizička aktivnost znači zabavu, užitak u kretanju i druženju, te priliku za upoznavanje novih prijatelja.

Prevencija pretilosti

Slobodno vrijeme djeca sve više provode u aktivnostima koje ne uključuju nikakav mišićni napor. Nedovoljno kretanja ima brojne negativne posljedice po zdravlje djece. Prema istraživanju iz 2018. godine, više od 35% djece u Hrvatskoj u dobi od 7-9 godina ima prekomjernu tjelesnu težinu. Više od 55% djece iste dobi radnim danom provede više od dva sata gledajući TV i koristeći elektroničke uređaje, a vikendom se taj postotak povećava na više od 85%. Poticanje zdravih životnih navika i uključivanje kretanja u svakodnevni raspored djeteta smanjuje rizik pretilosti i drugih kroničnih bolesti koje su vezane uz sjedilački način života.

Koliko vremena u danu dijete treba biti fizički aktivno?

Svjetska zdravstvena organizacija preporuča da djeca mlađa od 5 godina budu svakodnevno tri sata fizički aktivna. Ta tri sata uglavnom podrazumijevaju igru, a ne trebaju biti ‘odrađena’ odjednom, već se vrijeme provedeno u aktivnosti tijekom dana zbraja. Za djecu stariju od 5 godina preporuča se da svakodnevno imaju bar jedan sat umjerene do intenzivne fizičke aktivnosti, pri čemu dijete pokazuje znakove umjerenog napora, npr. ubrzano disanje, znojenje.

Rano djetinjstvo (od 2 – 5 godina) 

Slobodna, nestrukturirana igra na otvorenom najbolji je izbor fizičke aktivnosti u ranom djetinjstvu. U njoj dijete razvija motoriku, maštu, uči se socijalnim vještinama komunikacije, suradnje i dijeljenja, te samokontroli i socijalno prihvatljivom ponašanju. Oblici fizičke aktivnosti koje treba poticati su hodanje, trčanje, skakanje, penjanje, igre s loptom (kotrljanje, bacanje, gađanje, hvatanje), plivanje i vožnja bicikla. Izuzetno je važno u ovoj dobi poticati dijete da uživa u kretanju i igri, bez pritiska, bodovanja i natjecanja. Ne preporuča se uključivanje djeteta u organiziranu sportsku aktivnost u ranom djetinjstvu. Dokazano je da započinjanje bavljenja specifičnim sportom u ovoj dobi ne stvara vrhunske sportaše, dapače, frustracija zbog nemogućnosti ispunjenja očekivanja može uzrokovati stvaranje negativnog stava i odustajanje od sporta.

Rana školska dob (od 6 – 9 godina)

U ovoj dobi većina djece je usvojila osnovne motoričke vještine, ravnotežu i koordinaciju, te mogu bolje fokusirati pažnju, pratiti objekte koji se kreću i razumjeti pravila igre. Kod izbora sportske aktivnosti važno je uzeti u obzir ne samo motorički, kognitivni i socijalni razvoj, već i karakter djeteta. Idealno bi bilo da dijete iskaže svoje afinitete i sudjeluje u izboru sporta kojim će se baviti. Dijete treba poticati na dosljednost i disciplinu, ali ne inzistirati na sportu kojim se ono ne želi baviti. Dobro je omogućiti djetetu da se okuša u više vrsta sportskih aktivnosti kako bi moglo izabrati čime se želi baviti. Sportovi koji su primjereni u ranoj školskoj dobi su oni koji uključuju osnovne motoričke aktivnosti, te se mogu prilagoditi dobi i razvoju djeteta, npr. atletika, plivanje, nogomet, košarka, gimnastika, ples, tenis, borilačke vještine, klizanje i skijanje.

Viši razredi osnovne škole (10 – 12 godina)

Većina djece starije od 10 godina spremna su za sportove koji su zahtjevniji u smislu potrebnih motoričkih vještina i koordinacije, ali i u smislu kognitivnih vještina (razumijevanje pravila i strategije, suradnja i timski rad). Dijete te dobi ima puno bolju koordinaciju vida i motorike, te se u ovoj dobi djeca mogu početi baviti sportovima u kojima je potrebno brzo donošenje odluka i motorička reakcija, npr. rukometom ili odbojkom. Ovo je dob u kojoj počinje pubertet, te se ubrzava rast i razvoj djeteta. U tom procesu mogu postojati velike individualne razlike koje treba uzeti u obzir, osobito u kontaktnim sportovima u kojima uslijed razlika u rastu i razvoju djece iste kronološke dobi može biti povećan rizik od ozljeda.

Podrška roditelja je važna

Uloga roditelja u usvajanju navike svakodnevnog kretanja izuzetno je važna. Treba pri tom imati realna očekivanja i jasan cilj: omogućavanje optimalnog fizičkog i mentalnog razvoja djeteta. Jako je važna podrška roditelja u slučaju kada dijete doživi neuspjeh (treba pohvaliti uloženi trud i napor, te osvijestiti djetetu napredak i poboljšanje osobnih rezultata). Uvijek treba naglašavati da je sport najprije zabava i užitak. Tako možemo osigurati da dijete stvori pozitivan stav o kretanju, stekne naviku redovitog vježbanja, te da zavoli sport.