S porastom životne dobi raste prevalencija demencije. Smatra se da je nekim oblikom demencije zahvaćeno 10% osoba u dobi od 65 godina. U čak oko 60 – 70 % svih slučajeva demencije, uzrokom demencije smatra se Alzheimerova bolest. Učestalost obolijevanja od Alzheimerove bolesti povećava se starenjem, pa se tako moždane promjene do kojih dolazi normalnim starenjem smatraju faktorom rizika za nastanak Alzheimerove bolesti.

Demencija je sindrom uzrokovan bolešću mozga, obično progresivnog tijeka, u kojem dolazi do višestrukih oštećenja viših kortikalnih funkcija (pamćenje, mišljenje, orijentacija, shvaćanje, računanje, sposobnost učenja, jezik, rasuđivanje), uz često prisutne poremećaje u ponašanju i psihičke simptome, a što dovodi postupno do sve lošijeg samostalnog funkcioniranja bolesnika u svakodnevnim životnim aktivnostima i naposljetku potpune ovisnosti o tuđoj pomoći.
S porastom životne dobi raste prevalencija demencije. Smatra se da je nekim oblikom demencije zahvaćeno 10% osoba u dobi od 65 godina. U čak oko 60 – 70 % svih slučajeva demencije, uzrokom demencije smatra se Alzheimerova bolest. Učestalost obolijevanja od Alzheimerove bolesti povećava se starenjem, pa se tako moždane promjene do kojih dolazi normalnim starenjem smatraju faktorom rizika za nastanak Alzheimerove bolesti. Farmakološko liječenje kognitivnih oštećenja i poremećaja ponašanja kod Alzheimerove bolesti je simptomatsko, a provodi se inhibitorima acetilkolinesteraze među koje ubrajamo: donepezil, rivastigmin, galantamin i blokatorom N – metil – D – aspartat receptora čiji je predstavnik memantin. Ranije se u liječenju koristio i takrin koji spada u skupinu inhibitora acetilkolinesteraze, ali se više ne upotrebljava radi hepatotoksičnosti.
Kod pojave psihičkih simptoma indicirani su psihofarmaci: anksiolitici, antidepresivi, antipsihotici, hipnotici, a izuzetno korisnim su se pokazale nefarmakološke metode liječenja koje obuhvaćaju okupacionu, kognitivno – bihevioralnu, multisenzornu terapiju.
Liječenjem se postiže usporavanje tijeka bolesti, omogućava pravodobna intervencija u kriznim stanjima, vodi kontrola o čimbenicima rizika kao što su visoki tlak, debljina, dijabetes, pušenje.
U liječenje treba biti uključena obitelj, posebice član obitelji koji vodi najveću brigu o bolesniku. Obitelj je često suočena sa proživljavanjem boli i patnje, depresivnošću i tjeskobom te neznanjem o bolesti i načinima suočavanja sa istom. Stanje bolesnika ne ovisi samo o njemu samom nego i o načinu ophođenja članova obitelji prema njemu. Stres članova obitelji može potaknuti pojavu ili relaps poremećaja u ponašanju i psihičkih simptoma kod bolesnika. Odnos između bolesnika i članova obitelji determinira duljinu ostanka oboljelog u vlastitom domu. Zato obitelj treba uključiti u edukaciju o bolesti i pružiti joj podršku kako bi se osnažena što bolje nosila s bolešću. Istodobna prisutnost tjelesnih poremećaja kod bolesnika može značiti dodatnu poteškoću, a pristup bolesniku treba biti usmjeren na osobu i situaciju te problem.
Liječenje može zaustaviti ili usporiti gubitak neovisnosti, inicijative i sudjelovanja u društvenim aktivnostima te poboljšati kvalitetu života oboljelog i njegove obitelji. Potrebno je poticati aktivnosti koje oboljeli voli, a posebno redovitu socijalizaciju. Hospitalizacija radi potrebne zdravstvene intervencije trebala bi biti što kraća, a bolesnik nakon hospitalizacije adekvatno zbrinut. Bolesniku i njegovoj obitelji treba osigurati kontinuiranu pomoć s ciljem smanjenja broja hospitalizacija i institucionalizacija, dakle što duljeg zadržavanja oboljelog u svome domu te posljedično smanjenja osobnog i društvenog troška.
U ovisnosti o trenutnim zdravstvenim i socijalnim potrebama bolesnika potrebno je na raspolaganju imati odgovarajuće zdravstvene i socijalne usluge poput educiranih njegovatelja, dnevnih bolnica, dnevnih boravaka, savjetovališta, gerontoloških centara ili specijaliziranih domova, bolničkih odjela i organiziranih  odjela palijativne skrbi.
Svrha liječenja je pružiti osobi koja boluje od Alzheimerove bolesti ili drugih demencija i njegovoj obitelji osjećaj poštovanja, sigurnosti, razumijevanja, destigmatizacije i resocijalizacije.