Najčešći oblik bolesti koja nastaje kao posljedica mokraćne infekcije je upala mokraćnog mjehura (lat., cystitis).

Najčešći uzročnik tih infekcija je bakterija, za koju smo svi mnogo puta do sada čuli. Zove se Escherichia coli (čit. Ešerihija koli) i uzrokuje čak 90% svih tzv. nekompliciranih mokraćnih infekcija. Radi se o bakteriji koja se nalazi u debelom crijevu (lat., colon – čit. kolon) svakog čovjeka i tamo predstavlja normalnu mikrobiološku floru bez koje bi crijevna ravnoteža, a time i funkcija, bila znatno narušena. Podvrste Escherichie coli se razlikuju pa čak niti u crijevu nisu svi oblici bezazleni. Ime joj potječe od imena čovjeka koji je bakteriju prvi opisao krajem 19. stoljeća – Theodor Escherich. Sad smo razjasnili i porijeklo imena te bakterije – E.coli, gdje se pridjev „coli“ uvijek piše s jednim slovom L jer bi u suprotnom taj pridjev označavao nešto drugo (lat., collum – vrat), a ne debelo crijevo.

Prijenos Escherichie coli u mokraćni sustav

Upala mokraćnog mjehura (cistitis), znatno se učestalije javlja u žena nego u muškaraca. Razlog tome je građa je mokraćnog i spolnog (urogenitalnog) sustava u žene i razlika od građe muškog urogenitalnog sustava. Naime, kod muškaraca je mokraćna cijev znatno dulja nego kod žena te je njezin otvor udaljeniji od anusa, koji predstavlja izlaz debelog crijeva i redovito je koloniziran crijevnim bakterijama. Upravo je blizina analnog otvora i ušća uretre (mokraćne cijevi) kod žena uzrok daleko većeg broja cistitisa.

Infekcija Escherichie coli u beba tj. kod sasvim male ženske djece je povezana s pelenama. Kod mlađih žena sama činjenica spolne aktivnosti predstavlja pogodujući faktor za širenje crijevne flore u mokraćni sustav osobito ako se prakticira analni seks. U starijih žena rizični faktor je, donekle i prirodno, slabljenje prirodnih lokalnih obrambenih snaga svake sluznice pa tako i sluznice mokraćnog sustava. Slabije higijenske norme u svakoj dobi utječu na povećan rizik mokraćnih infekcija! Nerijetko možemo čuti kako je E.coli bakterija koje se „vrlo teško riješiti“ jednom kad se mokraćni sustav inficira. Načelno – nije točno! Nakon jednog izlječenja infekcije najčešće se radi o re-infekciji jer izvor bakterije je i dalje blizu, a tu će i ostati. Ako Escherichia coli ne spada među isključivo spolno prenosive uzročnike, moguće ju je prenijeti i na taj način.

Istina je da postoje različite podvrste (sojevi) te bakterije koje se u nekim svojstvima razlikuju. S vremenom, razvili su se tzv. ESBL sojevi E. coli koji su razvili veću genetsku rezistenciju  na uobičajene antibiotike. To međutim nije specifikum samo za Escherichiju nego su i druge bakterije (npr. Enterobacter, Klebsiella itd.) također razvile svoje ESBL sojeve.

Prevencija E.coli infekcije

U smislu prevencije infekcije potrebno je naglasiti važnost dovoljne hidracije (oko 1,5 litra tekućine dnevno) te redovito provođenje ispravnih higijenskih navika. Svaku potvrđenu infekciju nužno je liječiti ciljanim antibiotikom dovoljno dugo i bakteriološki (urinokulturom) potvrditi izlječenje. Naravno, nakon preboljele infekcije postoji veća sklonost reinfekciji, dok se prirodne obrambene snage ne oporave, pa je i rizik re-infekcije u tom razdoblju znatno veći. Stoga je u nekih bolesnica potrebno povoditi i višemjesečno profilaktičko uzimanje niskih doza antibiotika ili uroantiseptika.