Mokraćni mjehur je organ smješten u prednjem dijelu zdjelice iza spoja stidnih kostiju (simfiza).

Zapremina mu se povećava punjenjem urinom pa se njegova gornja stjenka odiže prema pupku, a postranične stjenke se šire u maloj zdjelici. Mokraćni mjehur nema nikakve druge funkcije osim pohrane urina kojeg su stvorili bubrezi, a u mjehur transportirali mokraćovodi (ureteri). On nema nikakvu funkciju apsorpcije iz urina niti izlučivanja ikakvih tvari u pohranjenu mokraću. Jednom stvoren i pohranjen urinu u mokraćnom mjehuru ne mijenja svoju kvalitetu.

Svrha mjehura jest pohraniti određenu količinu urina (kapacitet normalnog mjehura ja 450-500 ml) pod niskim tlakom, a to se postiže rastezljivošću njegove stjenke. Porastom tlaka u mjehuru, koji ubrzano poraste, kako se volumen urin u mjehuru približi maksimalnom volumenu (rastegnutosti stjenke), javlja se potreba za mokrenjem. Ta potreba je, u normalnim uvjetima, donekle pod kontrolom volje i sam akt mokrenja moguće je odgoditi.

Poremećaj, ovako ukratko opisane, normalne funkcije mjehura može načelno ići u dva smjera. Mokraćni mjehur može postati pretjerano podražljiv što se onda manifestira iritativnim smetnjama mokrenja (učestalo mokrenje manjih količina urina, češće noćno mokrenje, osjećaj urgentne potrebe za mokrenjem pa čak i blaža inkontinencija). Najčešći uzroci takvih funkcionalnih poremećaja su upala mokraćnog mjehura (pretežno u žena) ili psihogeni stress koji se manifestira, u oba spola, učestalim mokrenjem bez drugih, priduženih tegoba. U osnovi se radi o funkcionalnom smanjenju kapaciteta mokraćnog mjehura. Organski uzroci iritativnih tegoba mokrenja su uvećana opstruktivna prostata s retencijom (ostatni urin u mjehuru nakon mokrenja), kamen mokraćng mjehura, kamen u donjem dijelu uretera (mokraćovoda) ili, iz bilo kojeg razlog, organski reduciran kapacitet mjehura.

Drugi oblik poremećaja funkcije je oštećenje senzorija mokraćnog mjehura tako da „on zapravo ne zna kad je pun“ i ne odašilje signale mozgu koji bi onda trebao generirati i osvijestiti potrebu za mokrenjem. Dakle, ovdje se radi o prepunjenom mjehuru koji to stanje ne registrira i ne signalizira pa se, posljedično, ne može niti kontrahirati ne bi li se mokrenjem ispraznio. Obično ovom drugom scenariju prethode dugotrajne progresivne opstruktivne smetnje mokrenja na koje se bolesnik s vremenom i privikne. Uzroci ovakvog stanja, kojeg nazivamo kronična kompletna retencija, su najčešće uvećana prostata, striktura uretre, skleroza vrata mjehura itd.

Samog bolesnika daleko više smetaju poremećaji iz prve skupine (iritativne smetnje) i najčešće zbog njih vrlo brzo potraži pomoć. Upravo suprotno, smetnje koje su dugotrajno opasnije i daleko više brinu liječnika su upravo opstruktivne smetnje jer njihovo postojanje, odnosno njihovi uzroci, mogu dovesti do nepopravljivih oštećenja gornjih mokraćnih putova odnosno bubrega.