Rođen je Splitu 1983. godine, gdje je završio osnovnu i srednju Zdravstvenu školu, smjer fizioterapeutski tehničar. Medicinski fakultet je završio 2007. godine u Zagrebu, a 2015. godine je u istom gradu specijalizirao fizikalnu medicinu i rehabilitaciju.
Rehabilitacijska medicina mu je još od srednje škole bila područje interesa, a kako je u tom području stekao i svoje prvo iskustvo, izbor navedene specijalizacije bio je prirodan. Trenutno završava doktorski studij pri Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu iz područja rehabilitacije traumatskih ozljeda kralježnične moždine.
Od 2015. godine radi u području neurološke i ortopedske rehabilitacije, odnosno s pacijentima koji su imali ozljedu mozga, kralježnične moždine ili multitraumu. Od 2018. godine ima zvanje primarijusa. Kao vanjski suradnik radi i na rehabilitaciji bolesnika s kroničnom boli, kao i na programu Vlade Kraljevine Norveške o zdravlju na radnom mjestu.
Posljednjih 10 godina djeluje kao stručni suradnik za Belupo na portalu Zdravo budi.
Dijagnoza sindroma prenaprezanja sustava za kretanje postavlja se prvenstveno na temelju pažljivog kliničkog pregleda koji započinje detaljnim uzimanjem anamnestičkih podataka, a nastavlja se ispitivanjem opsega pokreta te izvođenjem specifičnih testova za određeni bolni sindrom na koji se tijekom pregleda posumnja.
Ukoliko je bolesnik na terapiji varfarinom, treba izbjegavati namirnice koje sadrže vitamin K, budući da je vitamin K faktor zgrušavanja krvi. Kod antifosfolipidnog sindroma treba „smanjiti“ zgrušavanje krvi i mogućnost nastanka tromba, zato je važno paziti na unos vitamina K hranom.
Ukoliko bolesnik ima neki od simptoma koji može navesti liječnika da posumnja na antifosfolipidni sindrom, potrebno je uzeti krvne testove za provjeru abnormalnog zgrušavanja krvi, te vidjeti postoje li protutijela za fosfolipide u krvi.
Simptomi i znaci antifosfolipidnog sindroma mogu uključivati: krvne ugruške u nogama (duboka venska tromboza ili DVT) koji mogu „putovati“ u pluća te uzrokovati plućnu emboliju, ponovljeni spontani pobačaj ili mrtvorođeno dijete kao i druge komplikacije u trudnoći poput prijevremenog porođaja i visokog krvnog tlaka u trudnoći (preeklampsija)…
Antifosfolipidni sindrom je autoimuna bolest koja može zahvatiti gotovo svaki organ, odnosno ovaj sindrom se javlja kada vlastiti imunološki sustav pogrešno napada neki od normalnih proteina u krvi. Bolesnici s antifosfolipidnim sindromom mogu imati različita protutijela u krvi protiv fosfolipida zbog kojih dolazi do prekomjernog zgrušavanja krvi.
Ključan simptom je produljena bol koja može biti stalna, a kod nekih bolesnika, izrazito neugoda i teška. Bolesnik doživljava bol kao pečenje ili bockanje iglama. Bol se može pojaviti u cijeloj ruci ili nozi, iako je bio ozlijeđen samo jedan prst ili zglob u stopalu ili šaci.
Skupina stručnjaka Međunarodne udruge za proučavanje boli (IASP) uspostavila je dijagnostičke kriterije za algodistrofiju, tesamu bolest podijelila u dvije skupine. Algodistrofija ili kompleksni regionalni bolni sindrom (KRBS) tip I i tip II.