Rođen je 1962. godine u Zagrebu, gdje je diplomirao na Medicinskom fakultetu, a potom završio specijalizaciju iz urologije i magisterij. Pročelnik je Zavoda za opću i plastično-rekonstruktivnu kirurgiju Klinike za urologiju. U rutinsku kliničku praksu uveo je biopsiju prostate (1997. godine) te fleksibilnu ureteroskopiju (FURS) s laserskom litotripsijom, odnosno retrogradnu intrarenalnu kirurgiju (RIRS) 2016. godine.
Znanstveni stupanj višeg znanstvenog suradnika na Medicinskom fakultetu u Zagrebu stekao je 2020. godine. Objavio je 107 znanstvenih/stručnih radova i kongresnih priopćenja te 9 poglavlja u više stručnih, medicinskih knjiga. Član je Hrvatskog urološkog društva (HUD) i Europskog urološkog udruženja (EAU).
Izvan okvira struke, aktivno se bavi glazbenom umjetnošću u svojstvu pijanista, skladatelja, tekstopisca i aranžera te je otac dvoje djece.
Vrijeme čitanja članka: 2 minute Temeljem dobijenih podataka odlučujemo se bolesniku preporučiti daljnji oblik liječnja – intravezikalnu („u mjehur“) primjenu lijekova. U mokraćni mjehur se apliciraju, i to relativno često, kemoterapijski ili imunoterapijski lijekovi.