Bipolarni poremećaj spada u grupu poremećaja raspoloženja. Patološko raspoloženje i s tim povezani vegetativni i psihomotorni simptomi čine ključni sadržaj kliničke slike. Promjene raspoloženja, uz promjenu nagonskih dinamizama, volje i mišljenja, globalno dovode do značajne i upadljive promjene u ponašanju osobe u odnosu na period prije bolesti.
Pacijenti sa psihosomatskim poremećajima, koje psihijatri danas po psihijatrijskim klasifikacijama kao što su DSM IV i MKB-10 nazivaju somatoformnim poremećajima, dolaze najčešće liječniku žaleći se na brojne simptome koje je teško povezati s bilo kojim poznatim procesom ili bolesti.
UNICEF je donedavno naglašavao važnost prvih triju godina života. Naime, prve godine života u velikoj mjeri utječu na to koliko će djeca biti uspješna u životu: od dobrog zdravlja i snalaženja u školi do osjećaja samopoštovanja I socijalinih vještina.
U sklopu bulimije nervose javljaju se ponavljajuće epizode jedenja neuobičajeno velikih količina hrane, nad kojima osoba teško uspostavlja kontrolu. Nakon prejedanja osoba na različite načine pokušava poništiti raniji čin, što uključuje izazivanje povraćanja, gladovanje, pretjerano vježbanje, korištenje diuretika ili laksativa.
Narcistični poremećaj ličnosti jedan je od nekoliko poremećaja ličnosti. Prisutnost određenih narcističnih crta je uobičajena i predstavlja normalnu razvojnu fazu. No, u svojoj ekstremnijoj formi narcistične crte mogu biti izražene kao narcistični poremećaj ličnosti.
Iako i takozvane “negativne narcise” karakterizira zaokupljenost sobom, oni su zarobljeni u mržnji prema sebi. Kao što je rečeno, kod narcisa se ispod naoko okrutnog stava i samoorijentiranosti, radi čega mogu izgledati hladno i bezosjećajno, krije izrazita narcistička ranjivost.
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) je duševni poremećaj koji se može javiti nakon izlaganja traumatskom događaju koji u osobe izaziva osjećaj straha, bespomoćnosti i užasa. Većina osoba nakon izlaganja takvom događaju ne razvije simptome PTSP-a ili se oni brzo povlače, ali u pojedinih osoba ponovno proživljavanje traume mogu trajati i desetljećima.
U izvanbolničkoj zdravstvenoj zaštiti mora se uspostaviti specifičan odnos između terapeuta i psihijatrijskog bolesnika. Bolesnik u većini slučajeva dolazi zbog liječenja somatskih tegoba te očekuje odgovor i terapiju koja će ga osloboditi simptoma poradi kojih dolazi.