Važno je ozbiljno liječiti sve simptome. Analgetike treba koristiti u punoj dozi tijekom cijelog perioda trajanja bola, a ne samo prema potrebi. Period liječenja je kratak, tako da se mogu koristiti „jaki“ lijekovi protiv boli te eventualno i lijekovi za spavanje ukoliko su potrebni.
Dijagnoza sindroma prenaprezanja sustava za kretanje postavlja se prvenstveno na temelju pažljivog kliničkog pregleda koji započinje detaljnim uzimanjem anamnestičkih podataka, a nastavlja se ispitivanjem opsega pokreta te izvođenjem specifičnih testova za određeni bolni sindrom na koji se tijekom pregleda posumnja.
Ukoliko je bolesnik na terapiji varfarinom, treba izbjegavati namirnice koje sadrže vitamin K, budući da je vitamin K faktor zgrušavanja krvi. Kod antifosfolipidnog sindroma treba „smanjiti“ zgrušavanje krvi i mogućnost nastanka tromba, zato je važno paziti na unos vitamina K hranom.
Ukoliko bolesnik ima neki od simptoma koji može navesti liječnika da posumnja na antifosfolipidni sindrom, potrebno je uzeti krvne testove za provjeru abnormalnog zgrušavanja krvi, te vidjeti postoje li protutijela za fosfolipide u krvi.
Simptomi i znaci antifosfolipidnog sindroma mogu uključivati: krvne ugruške u nogama (duboka venska tromboza ili DVT) koji mogu „putovati“ u pluća te uzrokovati plućnu emboliju, ponovljeni spontani pobačaj ili mrtvorođeno dijete kao i druge komplikacije u trudnoći poput prijevremenog porođaja i visokog krvnog tlaka u trudnoći (preeklampsija)…
Antifosfolipidni sindrom je autoimuna bolest koja može zahvatiti gotovo svaki organ, odnosno ovaj sindrom se javlja kada vlastiti imunološki sustav pogrešno napada neki od normalnih proteina u krvi. Bolesnici s antifosfolipidnim sindromom mogu imati različita protutijela u krvi protiv fosfolipida zbog kojih dolazi do prekomjernog zgrušavanja krvi.