Fizikalna terapija cervikalne radikulopatije

Fizikalna terapija i specifične vježbe usmjerene na trening snage i istezanje mišića u vratu mogu pomoći u liječenju cervikalne radikulopatije. Tip fizikalne terapije bit će jedinstven za svakog bolesnika i ovisit će o području vrata koje je zahvaćeno, uzroku bola, te cjelokupnom fizičkom zdravlje bolesnika.

Vježbe za cervikalnu radikulopatiju provest će se kroz različite faze kako se bol smanjuje, počevši s laganim vježbama raspona pokreta i dodavanjem vježbi jačanja mišića nakon što se akutni simptomi smanje.

Terapija ledom i/ili toplinom. Primjena ledenog obloga ili toplog obloga ili masti/kreme na vrat može olakšati bol nekim bolesnicima. Na primjer, primjena terapije hladnoćom nakon izbijanja akutnog bola može pomoći u smanjenju upale i boli. Prilikom nanošenja leda ili toplinskih obloga važno je imati ručnik koji sprječava izravan kontakt s kožom te ograničiti nanošenja na pet do 10 minuta s pauzom od oko dva do tri sata između.

TENS je skraćenica od transkutana elektroneurostimulacija. Pomoću elektroda položenih na kožu dovodi se struja do bolnog mjesta i na taj način smanjuje bol. Ova metoda ima jako malo nuspojava. Ne smije se koristiti blizu krvnih žila na prednjoj stani vrata, kod pace makera ili u prvom periodu trudnoće.

Blokada, injekcije steroida za cervikalnu radikulopatiju

Cervikalna injekcija steroida je injekcija protuupalnog lijeka, kortikosteroida, u prostor oko živaca u vratu. Glavni cilj je pomoći u smanjenju boli uzrokovanom iritacijom i upalom korijena živaca u vratu. No, ova metoda se koristiti i u dijagnostičke svrhe, odnosno da se vid točno koji je živac zahvaćen radiukulopatijom. Kortikosteroidi, kod ove primjene, mogu smanjiti oteklinu i ublažiti bol dovoljno dugo da se zahvaćenom živcu omogući oporavak. Otprilike 50 – 70 % bolesnika koji prime blokadu ovim lijekovima osjeti barem djelomično olakšanje boli. Ova metoda ima potencijalno ozbiljne nuspojave i komplikacije, te se stoga izvodi jako rijetko.

Mnogi bolesnici pronalaze optimalno olakšanje simptoma kombinacijom tretmana, a ne jednim pristupom. Na primjer, lijekovi može pružiti akutno olakšanje bola koje je dovoljno da bolesniku omogući liječenje s vježbama za dugotrajnije ublažavanje boli.

Ako nekirurški tretmani ne ublaže bol kod cervikalne radikulopatije ili ako neurološki simptomi utrnulosti i slabosti ruke ili šake i dalje napreduju, može se razmotriti operacija. Obično se prvo isprobavaju nekirurški tretmani. Ako nema poboljšanja simptoma cervikalne radikulopatije nakon šest do 12 tjedana liječenja, tada se može razmotriti operacija.