Metabolički sindrom je skup svih metaboličkih poremećaja, čija prisutnost povećava rizik od razvoja kardiovaskularnih (KV) bolesti, s tim da navedeni rizik raste što je više i metaboličkih poremećaja. Metabolički sindrom je poremećaj koji pogađa gotovo 1/4 odrasle populacije povećavajući  rizik od razvoja šećerne bolesti tipa 2, kardiovaskularnih bolesti prije svega srčanog udara, moždanog udara i periferne arterijske bolesti. Procjenjuje se da u Hrvatskoj od metaboličkog sindroma boluje oko 40% osoba starijih od 60 godina.

UZROCI

Glavni rizični čimbenik za razvoj metaboličkog sindroma je debljina. Metabolički sindrom je prisutan u oko 5% osoba normalne tjelesne mase, u 22% osoba s prekomjernom tjelesnom masom i 60% pretilih osoba.

Važni čimbenici koji također doprinose razvoju metaboličkog sindroma su:

• genetska predispozicija
• starenje, muškarci iznad 45 godina i žene nakon menopauze
• neki rasni i etnički čimbenici (npr podložnost amerikanaca meksičkog podrijetla)
• inzulinska rezistencija
• osobe oboljele od šećerne bolesti tipa 2
• osobe koje imaju braću ili roditelja oboljelog od šećerne bolesti tipa 2
• žene sa sindromom policističnih jajnika
• tjelesna inaktivnost
• prekomjerni unos ugljikohidrata prehranom
• lijekovi koji doprinose porastu tjelesne mase, npr. antidepresivi, kortikosterodi

SIMPTOMI METABOLIČKOG SINDROMA.

Većina poremećaja povezanih s metaboličkim sindromom nema očitih simptoma, što i je dodatna opasnost ovog sindroma. Jedan od očitih znakova je povećan opseg struka, a ako osobe uz to imaju i povišen šećer u krvi mogu primijetiti simptome šećerne bolesti kao što su pojačana žeđ, učestalo mokrenje, umor i zamućen vid. Nadalje, bitne su kontrole RR-a, praćenje razine masnoća u krvi.

DIJAGNOZA

Kriteriji Međunarodne federacije za dijabetes (IDF) podrazumijevaju cetralni tip pretilosti mjeren opsegom struka kao obavezan kriterij čija se granična vrijednost mijenja ovisno o etničkoj pripadnosti: opseg struka ≥ 94 cm za muškarce ili ≥ 80 cm za žene (Europljani), ≥ 90 cm za muškarce ili ≥ 80 cm za žene (Azijsko stanovništvo osim Japanaca), ≥ 85 cm za muškarce ili ≥ 90 cm za žene (Japanci).

Uz opseg struka potrebna su još barem 2 kriterija:

1. GUK natašte ≥ 5.5 mmol/L ili uzimanje lijekova za šećernu bolest

2. Krvni tlak ≥130/85 mmHg ili uzimanje lijekova za hipertenziju

3. Trigliceridi ≥1.7 mmol/L ili uzimanje lijekova za hipertrigliceridemiju

4. HDL kolesterol <1.03 mmol/L za muškarace ili <1.3 mmol/L za žene ili uzimanje lijekova za povišenje razine HDL kolestarola

POSLJEDICE METABOLIČKOG SINDROMA

Konstantno povišene razine inzulina i glukoze su povezane sa štetnim promjenama u tijelu koje uključuju:

• oštećenje endotela koronarnih i drugih arterija, što je ključni korak prema razvoju srčane bolesti i moždanog udara
• promjene bubrežne sposobnosti odstranjivanja soli dovodeći do porasta krvnog tlaka, srčane bolesti i moždanog udara
• porast razine triglicerida koji povećava rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti
• povišeni rizik od stvaranja krvih ugrušaka koji uzrokovati srčani i moždani udar
• poremećaj stvaranja inzulina koji ukazuje na početak šećerne bolesti tipa 2,
• masnu jetru koja je povezana s upalom jetre (nealkoholni hepatitis ili NASH).

LIJEČENJE

Prva linija liječenja je promjena životnih navika, ali često je potrebno uzimanje lijekova.

Promjena životnih navika je doživotna i može uključivati:

• Nisko-kalorična prehrana (800-1200 kcal/dan) s ciljem smanjenja i postizanja poželjne tjelesne mase (ITM <25 kg/m2)
• Usvajanje zdravih prehrambenih navika: smanjeni unos šećera, ugljikohidrata s visokim glikemijskim indeksom, zasićenih masnoća i trans-masti
• Tjelesna aktivnost: najmanje 30 minuta aktivnosti umjerenog intenziteta većinu dana u tjednu
• Prestanak pušenja

Zdravi gubitak tjelesne mase je 0.5 kg do 1.0 kg tjedno, veći gubitak često uključuje gubitak tjelesne vode umjesto masnog tkiva. Preporučeno je izbjegavati masne dijete zbog kratkoročne djelotvornosti i loše dugoročne suradljivosti. Sadašnji trendovi preporučuju mediteransku prehranu bogatu „dobrim“ masnoćama (maslinovo ulje) koja uključuje razumnu količinu ugljikohidrata i proteina (npr. riba i piletina); istraživanja su pokazala da u usporedbi s nemasnom dijetom, mediteranska prehrana omogućuje bolje smanjenje tjelesne mase te bolju korekciju krvnog tlaka, razine kolesterola i ostalih markera srčanožilne bolesti.

Tjelesno vježbanje se pokazalo korisnim novisno o postignutoj redukciji tjelesne mase zbog učinka na:

• smanjenje ukupnog kolesterola i poboljšanje omjera LDL/HDL
• smanjenje razine triglicerida
• smanjenje razine glukoze u krvi
• povećanja inzulinske osjetljivosti

Medikamentozno liječenje može uključivati:

• Statine radi smanjenja razine LDL-kolesterola i triglicerida te podizanja razine HDL-kolesterola
• ACE-inhibitore (blokatore angiotenzinskih receptora) radi smanjenja krvnog tlaka ispod 130/80 mmHg
• Antidijabetičke lijekove radi regulacije glukoze u krvi
• Lijekove s učinkom na smanjenje tjelesne mase

Metformin i pioglitazon se upotrebljavaju u liječenju šećerne bolesti tipa 2 za smanjenje glukoze u krvi, ali oni također imaju učinak na smanjenje inzulinske rezistencije i mogu prevenirati razvoj šećerne bolesti u osoba s metaboličkim sindromom.

Zabrinjava podatak o velikom broju neprepoznatih, ali i o velikom broju neadekvatno liječenih bolesnika s metaboličkim sindromom. Bolest može dugo trajati bez ikakvih simptoma, osjećamo se dobro i mislimo da smo zdravi no stvarno stanje je bitno drugačije, tako da se bolest opravdano može usporediti s tihim ubojicom. Zbog toga se mora naglasiti važnost ranog otkrivanja takvih bolesnika jer je liječenje potrebno započeti što ranije, kada komplikacije još nisu razvijene i kada su rezultati liječenja značajno bolji.