Što se tiče liječenja nekompaktne kardiomiopatije lijeve klijetke, ono je kompleksno jer nema specifiče terapije za ovu bolest…

Što se tiče liječenja nekompaktne kardiomiopatije lijeve klijetke, ono je kompleksno jer nema specifiče terapije za ovu bolest. Cilj terapije je liječenje zatajenja srca, prevencija po život opasnih aritmija i prevencija embolijskih događaja. Ključno mjesto zauzima liječenje zatajivanja srca koje uključuje i transplantaciju srca. Važna je antiaritmijska terapija koja ulljučuje katetersku ablaciju i implantaciju kardioverter defibrilatora te antikoagulantna terapija za prevenciju tromboembolijskih događaja.

Zatajenje srca u nekompaktnoj kardiomiopatiji lijeve klijetke liječi se prema smjernicama. Preporučaju se beta-blokatori, ACE inhibitori, sartani, ili fiksna kombinacija sartana i sacubitrila, antagonisti aldosterona i diuretici. Prije par godina objavljeni su rezultati istraživanja o primjeni resinkronizacijske terapije u bolesnika s nekompaktnom kardiomiopatijom lijeve klijetke. Rezultati istraživanja su pokazali poboljašnje funkcije lijeve klijetke. Ustanovljen je i povoljan učinak beta-blokatora na funkciju lijeve klijetke uz poboljšanje prognoze bolesnika. Beta-blokatori također smanjuju masu nekompaktnog miokarda lijeve klijetke. Bolesnici s nekompaktnom kardiomiopatijom lijeve klijetke imaju rizik za moždani udar 1-2% godišnje, a ukupni im je rizik za tromboembolijske događaje je od 21-38%. Zbog toga je vrlo važna prevencija embolijskih događaja. Preporuča se trajna antikoagulantna terapija s ciljnim vrijednostima INR između 2,0 i 3,0 u bolesnika sa sniženom istisnom frakcijom lijeve klijetke koja je manja od 40%. Antikoagulantna terapija preporuča se i kod bolesnika s prisutnim trombom u pretklijetki ili klijetki, s dokumentiranom fibrilacijom atrija ili nakon embolijskog događaja. U bolesnika s normalnom istisnom frakcijom lijeve klijetke, bez fibrilacije atrija i bez vidljivog tromba u srčanim šupljinama još nema dokaza o korisnosti antikoagulantne terapije. Postavlja se pitanje o implantaciji kardioverter defibrilatora za primarnu prevenciju iznenadne srčane smrti u bolesnika s nekompaktnom kardiomiopatijom lijeve klijetke.Ugradnja kardioverter defibrilatora u svrhu prekidanja po život opasnih aritmija i prevencije iznenadne srčane smrti još uvijek je kontroverzna. Neki autori preporučuju ugradnju kardioverter defibrilatora u bolesnika koji su imali neobjašnjive sinkope, nepostojanu ventrikularnu tahikardiju ili simptomatske ventrikularne aritmije ili značajno oštećenje funkcije lijeve klijetke s istisnom frakcijom manjom od 35%. Kateterska ablacija za liječenje ventrikularnih aritmija može biti uspješna u nekih bolesnika. U bolesnika s refraktornim zatajivanjem srca preporuča se transplantacija srca. U novije vrijeme za liječenje zatajenja srca koristi se uređaj za mehaničku cirkulacijsku potporu lijevoj klijetki  engl. left ventricular assist device (LVAD). Ugradnja uređaja LVAD može biti u bolesnika koji su kandidati za transplantaciju srca kao tzv. „most“ do same transplantacije. Ugradnja uređaja za mehaničku cirkulacijsku potporu lijevoj klijetki može biti i kao krajna terapija u onih bolesnika koji nisu kandidati za transplantaciju srca. Ishod i prognoza bolesnika s nekompaktnom kardiomiopatijom lijeve klijetke ovise o razvoju komplikacija kao što su ventrikularne aritmije, zatajivanje srca i tromboembolijski događaji. Prediktori mortaliteta su zatajivanje srca, fibrilacija atrija i šećerna bolest.

U zaključku možemo naglasiti da  je kompleksno liječenje nekompaktne kardiomiopatije lijeve klijetke jer nemamo specifiču terapiju za ovu bolest. Ishod i prognoza bolesnika ovise o nastanku komplikacija.