Apneja je prekid disanja u trajanju dulje od 10 sekundi. Hipopneja je smanjeno strujanje zraka u dišnom sustavu dulje od 10 sekundi. Oba poremećaja su povezana s poremećajem spavanja, hipoksijom, hemodinamskim promjenama i aktivacijom simpatičkog živčanog sustava. Sindrom opstruktivne apneje u spavanju (OSAS) nastaje kao posljedica kolapsa ždrijela tijekom spavanja što uzrokuje opstrukciju gornjih dišnih puteva, a često ga prati fenomen hrkanja.

Bolesnici s OSAS-om se ponekad bude s osjećajem gušenja ili nedostatka zraka, ali češće nisu svjesni poremećaja disanja tijekom spavanja. Zbog kolapsa gornjih dišnih puteva dolazi do poremećaja izmjene plinova u krvi što uzrokuje pad saturacije oksihemoglobina kisikom, odnosno hipoksije. Ukoliko se javlja više od 5 epizoda apneja u jednom satu ili kad je zbroj apneja ili hipopneja u jednom satu veći od 10 govorimo o OSAS. Budući bolesnici često nisu svjesni svog poremećaja, obično se liječniku javljaju na pregled po nagovoru svog partnera, odnosno ukućana koji primjećuju hrkanje bolesnika, ali i prestanak disanja bolesnika tijekom spavanja.

Bolesnici s OSAS-om se često žale na pospanost tijekom dana, često zaspu čim sjednu, a što je veoma opasno ako se to desi za vrijeme upravljanja motornim vozilom ili uređajem. Ukoliko se bolest ne liječi dolazi do pada kognitivnih funkcija, slabljenja koncentracije, pojačane zaboravljivosti. Često je bolest dijagnosticira tek kad nastupi srčanožilna (SŽ) ili moždanožilna (MŽ) bolest ili incident kao posljedica OSAS: različiti poremećaji srčanog ritma (često fibrilacija atrija), arterijska hipertenzija, srčano zatajenje, moždani udar. Centralna apneja u spavanju je drugačiji fenomen od OSAS. Ona nastaje kao posljedica oštećenja centra za disanje u mozgu. Međutim u neliječenih bolesnika s OSAS-om može se s vremenom razviti centralna apneja pri čemu mozak šalje naloge za prestanak disanja i u slučajevima otvorenog dišnog puta.

Poremećaj disanja u spavanju povezan je s porastom smrtnosti, a dijeli zajedničke čimbenike SŽ i MŽ morbiditeta/mortaliteta: muški spol, starija životna dob, menopauza kod žena, pretilost središnjeg tipa, konzumacija alkoholnih pića, pušenje cigareta, sjedalački stil života. Teška neliječena OSA 2 do 3 puta povećava rizik ukupnog mortaliteta, kao i SŽ i MŽ morbiditeta.

Tipični simptomi OSAS-a su:

• pojačana pospanost tijekom dana
• kronični umor
• kognitivne smetnje
• jutarnje glavobolje
• depresija
• nervoza
• napetost
• razdražljivost
• smanjena sposobnost koncentracije
• erektilna disfunkcija
• hrkanje uz epizode apneje tijekom spavanja
• noćno znojenje
• suha usta nakon buđenja
• nagla buđenja noću s osjećajem straha, nemira i lupanja srca
• učestalo noćno mokrenje

Pogoršanje učestalosti epizoda apneje i pogoršanje simptoma nastaju prilikom spavanja na leđima, u slučaju infekcija dišnih puteva, nakon konzumacije alkoholnih pića ili lijekova sa sedativnim djelovanjem. Ukoliko se bolest ne liječi ona progredira i dovodi do značajnog poremećaja zdravlja i posljedica koje smo  ranije naveli što znatno smanjuje kvalitetu života bolesnika.

Preporuka je da se u dijagnostičku obradu OSAS-a uključe sljedeće osobe: pretile osobe sa arterijskom hipertenzijom koje upravljaju građevinskim ili industrijskim strojevima ili su profesionalni vozači, pretile osobe s indeksom tjelesne mase većim od 35 kg/m2, bolesnici sa srčanim zatajenjem, fibrilacijom atrija, rezistentnom arterijskom hipertenzijom ili arterijskom hipertenzijom bez adekvatnog noćnog pada vrijednosti arterijskog tlaka ili njegovog paradoksnog porasta tijekom noći („nondipping“ ili „reversedipping“), bolesnici sa šećernom bolešću tipa 2, preboljelim moždanim udarom, plućnom hipertenzijom, te prije barijatrijskih kirurških zahvata. Postoji povezanost između OSAS-a i metaboličkih poremećaja (inzulinska rezistencija, šećerna bolest, metabolički sindrom).

Istraživanja provedena pred 3 godine ukazuju da u svijetu oko jedne milijarde ljudi u dobi od 30 do 70 godina boluje od OSAS-a, a od toga više od 400 milijuna ljudi (oko 45%) ima umjeren do težak oblik OSAS-a. Na žalost čak 10 do 15 godina prođe od prve pojave simptoma do dijagnoze bolesti, odnosno dok se bolesnik ne javi liječniku zbog subjektivnih tegoba OSAS-a. Razlog tome je što većina oboljelih smatra da odrasli muškarci uobičajeno hrču, umor pripisuju stilu života, opterećenošću poslom, konzumaciji alkoholnih pića, neumjerenoj ishrani. Hrkanje i epizode apneje obično prvi primijeti partner bolesnika s kojim živi. Većina osoba je neinformirana o OSAS-u i njegovim zdravstvenim posljedicama.