Ekonomska kriza zasigurno će povećati udio bolesnika s depresivnim i anksioznim poremećajima

Psihoze su najteži poremećaji u psihijatriji, a najuža definicija psihotičnosti podrazumijeva prisustvo sumanosti, halucinacija i dezorganiziranog ili smetenog ponašanja u kliničkoj slici.

Dr. Miroslav Herceg diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1994. godine. Magistar je znanosti iz područja biomedicine. Završio je i subspecijalizaciju iz biologijske psihijatrije te je autor više radova. Sudjelovao je na brojnim kongresima u zemlji i inozemstvu. Član je više liječničkih i psihijatrijskih društava. Oženjen je i ima dvoje djece.

Na 6. hrvatskim psihijatrijskim danima predstavio je svoj rad ''Bipolarne bogatašice u višeosnoj klasifikaciji'' o kojem kaže:

Cilj tog rada bio je ukazati kako je u svakodnevnoj kliničkoj praksi važan individualni pristup svakom pojedinom bolesniku, koji je u skladu s razvojem tzv. moderne psihijatrije orijentirane na osobu te kako su naši bolesnici osobe, koje uz dijagnozu (u ovom slučaju bipolarnog afektivnog poremećaja) imaju i neke druge osobine, karakteristike i posebnosti, vezane bilo za samu osobu, bilo za okolinu, društvo, kulturu i slično. Stoga je uobičajeno kazati da liječimo osobu, a ne bolest. Te druge karakteristike, u ovom slučaju materijalni status, mogu utjecati preko osi IV (višeosni sustav procjene prema DSM IV klasifikaciji) na dijagnozu, tijek i prognozu psihičkog poremećaja. Naročito u vremenu u kojem živimo, dakle u materijalističkom društvu, gdje je materijalno vrlo važan sustav vrijednosti. U zaključku sam naveo kako materijalni status, odnosno bogatstvo, može imati utjecaj na bolesnika, psihijatra i društvo u cjelini te s kakvim se problemima psihijatar može susresti u liječenju takvih bolesnika.

Ekonomska kriza zasigurno će povećati udio bolesnika s depresivnim i anksioznim poremećajima

Psihoze su najteži poremećaji u psihijatriji, a najuža definicija psihotičnosti podrazumijeva prisustvo sumanosti, halucinacija i dezorganiziranog ili smetenog ponašanja u kliničkoj slici. Najpoznatija psihoza je shizofrenija koja je sinonim prave duševne bolesti, stoga liječenje ovog poremećaja predstavlja veliki izazov za svakog psihijatra.

U budućnosti će biti važan antipsihotik s poboljšanim farmakokinetskim i farmakodinamskim svojstvima u smislu da se brzo veže na dopaminski ili neki drugi receptor, ali i brzo disocira od njega, što će bitno utjecati na brži početak djelovanja i na smanjenje nuspojava uzrokovanih blokadom pojedinih receptora.

Ova ekonomska kriza zasigurno će povećati udio bolesnika koji boluju od depresivnih i anksioznih poremećaja, zatim udio bolesnika koji boluju od poremećaja vezanih za različita sredstva ovisnosti te se očekuje i povećanje kriminaliteta.

Dr. Miroslav Herceg je dugogodišnji prijatelj Belupa. Na nedavno održanim 6. hrvatskim psihijatrijskim danima u Opatiji, dr. Herceg je dobio nagradu za najbolju oralnu prezentaciju. Čestitamo mu. Ljubazno se odazvao da porazgovaramo za naš Glasnik.

Prošli ste mjesec bili u Opatiji aktivan sudionik 6. hrvatskih psihijatrijskih dana. Kako je prošao taj stručni skup? Kako vam je bilo u Opatiji?
Ovo su već bili šesti po redu Hrvatski psihijatrijski dani i to je jedan od najposjećenijih skupova u Hrvatskoj. Svake se godine odazove jako puno kolega, što iz Hrvatske, što iz susjednih zemalja (Bosne i Hercegovine, Slovenije, Crne Gore). Bilo je jako puno zanimljivih prikaza slučaja kako u sekciji poster-prezentacija, tako i oralnim prezentacijama. Kolege posebno cijene ovaj skup jer se tu prikazuju  problemi i slučajevi iz svakodnevne prakse, puno se komentira i diskutira, a naglasak je na medicini temeljenoj na kliničkoj praksi, a u pozadini medicine temeljene na dokazima. Što se pak tiče same Opatije, ona je uvijek lijepa i ugodna i apsolutno je izvanredno odabrano mjesto za skupove i druženja. U slobodno vrijeme se puno družilo te se vrijeme iskoristilo i za susrete s dragim prijateljima iz drugih mjesta i gradova, u jednoj ugodnoj i opuštenoj atmosferi.

Vaše uže područje interesa su psihoze. Opišite nam što su to psihoze i koji pristupi prevladavaju u današnjoj terapiji psihotičnih i depresivnih poremećaja?
Psihoze su najteži poremećaji u psihijatriji, a najuža definicija psihotičnosti podrazumijeva prisustvo sumanosti, halucinacija i dezorganiziranog ili smetenog ponašanja u kliničkoj slici. Najpoznatija psihoza je shizofrenija koja je sinonim prave duševne bolesti, stoga liječenje ovog poremećaja predstavlja veliki izazov za svakog psihijatra. Zalječenje, a nekad i izlječenje psihotičnog poremećaja u bolesnika u njegova terapeuta izaziva osjećaj goleme satisfakcije, jer su rezultati liječenja očitovitiji u usporedbi s ostalim psihičkim poremećajima. Naime, kada bolesnik, koji je kod dolaska u bolnicu bio uznemiren, halucinirao, bio zaokupljen brojnim sumanutim idejama, doveden u pratnji policije i djelatnika hitne pomoći, često i protiv svoje volje, nakon 4 do 6 tjedana odlazi kući bez svih tih simptoma, učinak liječenja je jasno vidljiv, pogotovo za okolinu.

Što se tiče pristupa terapiji psihotičnih bolesnika i bolesnika koji boluju od depresivnih i anksioznih poremećaja, treba reći da je tretman također individualiziran, jer iako imamo više istih poremećaja u određenoj populaciji, nemamo dva ista bolesnika, odnosno dvije iste osobe. Također, primjena psihofarmaka ne bi se smjela previše pojednostavljivati – npr. na pristup: jedna dijagnoza – jedna tableta. Mnoge varijable utječu na učinak psihofarmaka kod bolesnika, kao što su izbor lijeka, propisivanje, način primjene, osihodinamsko značenje kao i obiteljski i okolišni utjecaj. Psihofarmaci moraju biti iskorišteni u učinkovitoj dozi i u dostatnom vremenskom razdoblju, kako je utvrđeno ranijim kliničkim istraživanjima i osobnim iskustvima.

Zadovoljava li današnji izbor lijekova na našem tržištu potrebe liječnika, kako psihijatara, tako i liječnika opće medicine? Je li danas na raspolaganju dobar izbor antipsihotika i antidepresiva?
Danas na psihofarmakoterapijskoj sceni već duže vrijeme vlada era psihofarmakoterapijskog hedonizma, u usporedbi s erom psihofarmakoterapijskog nihilizma prije 1952. godine i otkrića prvog antipsihotika. Danas imamo široke palete svih grupa psihofarmaka (antipsihotika, antidepresiva, anksiolitika  i stabilizatora raspoloženja), što je jako dobro i što nam omogućava individualizaciju tretmana kod naših bolesnika.

Međutim, bez obzira na ovako širok izbor psihofarmaka, mi još ni izdaleka ne možemo u potpunosti biti zadovoljni, jer unatoč primjeni najmodernijih lijekova još je puno bolesnika kod kojih ne možemo postići stanje zadovoljavajuće i stabilne remisije. Rezultati velike, randomizirane, multicentrične studije CATE, ukazuju da u jedno i pol godišnjem razdoblju, 60 do 80 posto bolesnika, koji boluju od shizofrenije, prekine tretman iz bilo kojeg razloga, a bili su na terapiji novim atipičnim antipsihoticima.

Kojim psihofarmacima dajete prednost: novim ili starim generacijama lijekova ili kombinacijama jednih i drugih?
U svakodnevnoj kliničkoj praksi, kao i po svim recentnim smjernicama za liječenje pojedinih psihičkih poremećaja, prednosti se daju novim generacijama antipsihotika i antidepresiva. Nova generacija spomenutih lijekova najmanje je jednako učinkovita u  usporedbi sa starom generacijom, a ima i širi spektar djelovanja te prihvatljivi profil nuspojava. Iz mnoštva lijekova, koji su indicirani kod određene bolesti, treba odabrati odgovarajući lijek prema bolesnikovoj ranijoj anamnezi odgovara na lijek, bolesnikovoj obiteljskoj anamnezi odgovora na lijek, profilu štetnih učinaka toga lijeka kod dotičnog bolesnika te psihijatrovoj uobičajenoj praksi.

I takozvani stari iskušani lijekovi imaju i dalje svoje mjesto u tretmanu psihijatrijskih bolesnika, pogotovo kod onih koji ne reagiraju povoljno na novu generaciju lijekova. Ponekad ćemo se u istoj grupi lijekova odlučiti za jedan određeni, isključivo radi pojedine nuspojave koja bi u danim okolnostima i kod dotičnog bolesnika bila poželjna (npr. smanjenje tjelesne težine).

U terapeutskom smislu, što očekujete od novih lijekova, to jest, kakav bi, po vašem mišljenju, trebao izgledati idealni antipsihotik ili antidepresiv?
Budući da je farmakoterapija psihijatrijskih poremećaja jedno od područja u kliničkoj medicini koje se najbrže razvija, svaki liječnik koji propisuje psihofarmake mora pratiti znanstvenu i stručnu literaturu. Najvažnija područja koja treba pratiti jesu: pojava novih lijekova, otkrivanje novih indikacija za već postojeće lijekove te prepoznavanje i liječenje štetnih učinaka lijekova (nuspojava). Kad su u pitanju natipsihotici i najnovije generacije baziraju svoj antipsihotični učinak i nadalje na blokadi D2 dopaminskih receptora. Ono što će u budućnosti biti važno je iskonstruirati antipsihotik koji će imati poboljšana farmakokinetska i farmakodinamska svojstva u smislu da se brzo veže na dopaminski ili neki drugi receptor, ali i brzo disocira od istog, što će bitno utjecati na brži početak djelovanja i na smanjenje nuspojava uzrokovanih blokadom pojedinih receptora. Ono što nam nedostaje na aktualnoj psihofarmakološkoj sceni su novi atipični antipsihotici za parenteralnu primjenu i depo, odnosno dugodjelujući oblici lijekova. Što se pak antidepresiva tiče, tu do izražaja dolazi promjena i izmjena trendova.

Naime, nakon generacije starih neselektivnih tricikličkih i tetracikličkih antidepresiva bio je naglašen trend selektivnih antidepresiva, prije svega selektivnih serotoninergičkih, ali i noradrenergičkih i dopaminergičkih u manjoj mjeri. Danas je zamjetan trend tzv. dualnih antidepresiva koji djeluju na dva monoamninska sustava noradrenergički i serotoninergički ili pak dopaminergički i noradrenergički. Budućnost je vjerojatno u ''trijadnim'' antidepresivima koji će svoj antidepresivni učinak ostvariti djelovanjem na sva tri monoaminergička  sustava. Iz toga je vidljivo da se vraćamo na generaciju neselektivnih i vrlo učinkovitih antidepresiva, ali bez teških i fatalnih nuspojava.

Mislite li da će današnja svjetska ekonomska kriza, koja nije mimoišla ni Hrvatsku, zaista uzrokovati povećan broj slučajeva depresije i drugih mentalnih poremećaja?
Depresivni poremećaji u stalnom  su porastu i ovakva predviđanja bila su poznata i prije pojave ove ekonomske krize. Ova ekonomska kriza zasigurno će povećati udio bolesnika koji boluju od depresivnih i anksioznih poremećaja, zatim udio bolesnika koji boluju od poremećaja vezanih za različita sredstva ovisnosti te se očekuje i povećanje kriminaliteta. Psihijatrijska struka se mora pripremiti na ta predviđanja, kao i liječnici opće medicine koji su doktori prvog kontakta i kojima će se ovi bolesnici vjerojatno prvima obratiti.

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci