Edukacijom bolesnik upoznaje osnovne značajke bolesti i njenog tijeka te mogućnosti i vrste liječenja što može biti putem pisanih materijala ili grupnim sastancima s liječnikom.

Liječenje
 
Glavni ciljevi liječenja su kontrola boli, poboljšanje pokretljivosti, odnosno, što manja onesposobljenost bolesnika, sprečavanje napredovanja bolesti i poboljšanje kvalitete života. Potrebno je naglasiti da je posebno važan individualni pristup svakome bolesniku, to jest prilagoditi liječenje sukladno faktorima rizika i simptomima bolesnika.
Liječenje se može podijeliti na konzervativno (neoperacijsko) i operacijsko. Konzervativno liječenje se sastoji od nefarmakoloških metoda liječenja te primjene lijekova. U nefarmakološke metode ubrajamo edukaciju bolesnika, promjenu načina života, primjenu pomagala za hod, fizikalnu terapiju, medicinske vježbe i radnu terapiju.
 
Nefarmakološke metode liječenja
 
Edukacija – Edukacijom bolesnik upoznaje osnovne značajke bolesti i njenog tijeka te mogućnosti i vrste liječenja što može biti putem pisanih materijala ili grupnim sastancima s liječnikom.
 
Promjena načina života –  Preporuča se izbjegavanje položaja koji dovode do pojave ili pojačanja boli. Također, važna je redukcija tjelesne težine kod pretilih osoba. Znanstveno je dokazano da je pretilost povezana i s osteoartrtisom zglobova koji ne nose tjelesno opterećenje. Neka istraživanja pokazala su da je smanjen unos vitamina D i njegova niska koncentracija čimbenik rizika za nastanak degenerativne bolesti zglobova.
 
Vježbe – Postoji više vrsta vježbi koje pridonose smanjenju boli i poboljšanju fukcije. Mogu se provoditi na suhom ili u vodi (tzv.hidrokinezioterapija).  Najčešće korištene su aerobne vježbe, vježbe snaženja muskulature te vježbe opsega pokreta. Aerobne  vježbe povećavaju aktivnost i zadovoljstvo bolesnika te povoljno djeluju na regulaciju tjelesne težine. Pomoću vježbi snaženja i opsega pokreta povećava se snaga okolnih mišića, poboljšava pokretljivost, propriocepcija i ravnoteža što je važno posebno kod starijih bolesnika jer se poboljšanjem ravnoteže smanjuje vjerojatnost pada. Klinička istraživanja pokazuju da je korisno što više fizičku aktivnost integrirati u svakodnevni život (u obliku šetnji, rada u vrtu, kućanskih poslova), te provoditi dozirane i individualno prilagođene vježbe  najmanje 2 puta tjedno 1 do 3 serije uz 8-12 ponavljanja uz to da se s vremenom poveća intenzitet ili trajanje vježbanja. Prema nekim istraživanjima pozitivne učinke daju i tai chi i yoga.
 
Pomagala za hod – Pomagalo za hod može biti štap, štaka ili hodalica, a koristi se u svrhu rasterećenja zgloba. Primjenom pomagala dolazi do smanjenja boli, a po nekim istraživanjima i do smanjenja progresije bolesti. Liječnik ili fizioterapeut bi trebao educirati bolesnika o njihovom korištenju. Pomagala kao što su štap ili štaka uvijek se nose u ruci suprotnoj od zahvaćenog, bolnog zgloba.
 
Fizikalna terapija – za olakšanje bolova kod osteoartitisa mogu se koristiti različite fizikalne procedure kao što su elektroterapija, magnetoterapija, LASER , terapija UZV-om i slično.
 
Radna terapija – važna je radi što veće samostalnosti u aktivnostima svakodnevnog života, a obuhvaća i edukaciju o tehnikama zaštite zglobova.