Moja sestra (63 god) ima bipolarni poremećaj i prije par dana je po neznam koji put hospitalizirana…Obitelj je na izmaku snaga i bojim se obzirom na cjelokupnu situaciju kako će to završiti.
Druga sestra je znanstveni radnik (biolog) i smatra da presudnu ulogu u toj bolesti ima poremećaj u radu štitne žlijezde. Poznato mi je da je rad štitne žlijezde povezan s ponašanjem osobe, osobito vezano na stres ili žalovanje pa i iz vlastitog iskustva znam da je izlučivanje hormona u tim situacijama različito (prošla sam kroz tešu rastavu braka i bila u depresiji mjesecima ali bila sam i u fazi velikog stresa kad mi je štitnjača pojačano radila ali se to nije ponavljalo i nije bilo većih problema sa okolinom). Zanima me stoga i koliko je važan genetski utjecaj u svemu tome te da li bi pomoglo da se više pažnje posveti samoj štitnjači odnosno reguliranju izlučivanja hormona te žlijezde. Ne znam kako bih najbolje mogla pomoći svojoj bolesnoj sestri.

Kako ste i sami naveli, težinu ovakve bolesti ne snosi samo oboljela osoba već i čitava obitelj. Pogoršanja bolesti su često nepredvidiva, a ovise, kao i sama bolest, o utjecaju brojnih čimbenika (genetskih, psiholoških, okolišnih i drugih bioloških čimbenika). Genetika koju spominjete ima značajnu ulogu u nastanku bolesti.
Štitna žlijezda također može imati ulogu u različitim psihičkim poremećajima, pa tako i u bipolarnom poremećaju, a eventualno postojanje poremećaja u radu štitne žlijezde može se ustanoviti specifičnim pretragama. Ako se ustanovi da postoji poremećaj štitne žlijezde, potrebno ga je liječiti. No, ako ne postoji, znači da ipak prevladava utjecaj drugih čimbenika. Dakle, štitna žlijezda je samo jedan od mogućih čimbenika, a ne presudan čimbenik.
Sam tijek bipolarnog poremećaja je oscilirajući – uključuje izmjenjivanje poboljšanog i pogoršanog psihičkog stanja – što vrlo često zahtijeva hospitalno liječenje.