Isječak iz knjige, uz pravo prenošenja na zdravobudi portalu: (P)OSTATI ZDRAV

Riječi su to fajterice koju sam upoznao jednog listopada tijekom humanitarne akcije za udrugu Sve za nju koja pruža psihološku pomoć oboljelima od raka. Na zagrebačkom Cvjetnom trgu prodavali smo razne artikle i skupljali novce za udrugu, a ja sam ih zezao da nemaju muške majice i onda je jedna žena dobacila da bih mogao obući i žensku. Nije me trebalo predugo nagovarati, iako sam znao na što će to ličiti. Recimo samo da su mrvicu popucali šavovi i izgledao sam kao loše nadjevena kobasica što je bilo smiješno i meni i njima. I onda je jedna od njih provalila “Bolje humor nego tumor”.

Poslije je produbila tu izjavu i opisala kako joj je humor pomogao u nošenju s bolešću. Rekla je da se šalila i s mužem da će je “lakše pohvatati jer ima samo jednu cicu” ili da je “konačno uštedjela na frizerima”. Zbog energije kojom je to pričala više je nalikovala zaigranoj petogodišnjakinji nego zreloj ženi u pedesetima i baš mi je bio gušt s njom razmijeniti koju rečenicu. A vjerujem da je njezinoj psihi pa i tijelu godila ta zaigranost, opuštenost, lakoća koju je imala tijekom liječenja. Sigurno nije bila tako raspoložena svake sekunde, ali humor je itekako pomogao da joj podigne duh, a kao što sada već znamo, to je sigurno osnažilo i imunosustav.

Naravno da nekima nije do smijanja kad se suočavaju s bolešću jer imaju sasvim drugačiji način funkcioniranja. Kao što sam već nekoliko puta istaknuo, različiti smo i to je redu. Ali za ljude koji imaju tu crtu u sebi, mislim da humor itekako olakšava nošenje sa situacijom. Ne mislim da ga treba koristiti za trajni bijeg od stvarnosti i ignoriranje situacije, ali ga svakako možemo koristiti za olakšanje napetosti i smanjivanje stresa.

Kaže se da je smijeh najbolji lijek. Ne znam je li baš najbolji, ali svakako mislim da ima ljekovita svojstva. Smijehu se pripisuje snižavanje krvnog tlaka, ublažavanje bolova, poboljšavanje cirkulacije i sveopća zaštita zdravlja srca i krvnih žila, snižavanje hormona stresa kortizola, kao i adrenalina, ali i rast antitijela i limfocita što svakako osnažuje reakciju našeg imunosustava, a sve to prati lučenje endorfina, znanog kao hormon sreće.

Upravo se zato osmislilo i relativno novo znanstveno područje gelotologija nazvana prema grčkoj riječi gelos (smijeh). Ona istražuje psihološke, ali i fiziološke utjecaje smijeha i humora na naše tijelo. Jedan od osnivača gelotologije William F. Fry, sveučilišni profesor sa Sveučilišta Stanford, eksperimentirao je na sebi još šezdesetih godina prošlog stoljeća tako što si je vadio krv prije, za vrijeme i poslije gledanja Stanlija i Olija i drugih humorističnih serija. I otkrio je da se tijekom gledanja komedija povećava broj leukocita, odnosno limfocita zaduženih za obranu tijela od raznih patogena.

Zanimljivo istraživanje 2013. godine proveo je japanski znanstvenik Yoshinori Sakai sa suradnicima. U ispitivanju je sudjelovalo 49 pacijenata koji su prosječno imali 69 godina, a bolovali su ili od raka želuca ili raka debelog crijeva. Dio ispitanika je prošao samo laparoskopsku operaciju, dok je dio išao na kemoterapiju, a htjelo se vidjeti može li terapija smijehom pospješiti njihov oporavak. I dok nije bilo značajnog utjecaja na pacijente koji su prošli samo operaciju pa je zaključeno da njima više koristi klasičan psihoterapijski pristup, ustanovili su da je kod druge grupe pacijenata koji su bili na kemoterapiji upravo terapija smijehom osnažila imunitet i smanjila simptome.

O utjecaju humora na zdravlje i imunitet nemoguće je pisati bez osvrta na rad američkog novinara, mirovnog aktivista i pisca Normana Cousinsa. On je bio svojevrsni pionir korištenja humora u medicinske svrhe. Cijeli je život imao dosta zdravstvenih problema, a eksperimentirati s utjecajem uma na tijelo započeo je još kada je kao desetogodišnjak bio smješten u sanatorij za liječenje tuberkuloze. Tamo je organizirao dječju ekipu koja je odlučila optimistično gledati na budućnost, baviti se raznim kreativnim poslovima koji će im nadahnjivati duh i gotovo se uopće nisu družili s drugom grupom djece koja su rezignirano pristala biti u bolesti. Ako na umu imamo našu skalu o identifikaciji s bolešću, Cousinsova je grupa bila u zlatnoj sredini.

No pravi uspjeh Cousins je postigao desetljećima kasnije kada je sedamdesetih godina prošlog stoljeća imao intenzivne bolove u kralježnici i liječnici su rekli da postoji 1:500 šanse da se oporavi. A on se ne samo oporavio nego je to učinio bez ikakvih lijekova. Osim svog uma. I smijeha.

Svoja je iskustva podijelio u knjizi Anatomija bolesti: iz perspektive pacijenta, izvorno objavljenoj 1979. godine. Mnogi je smatraju prvom knjigom o zdravlju pisanom iz perspektive pacijenta, a ne liječnika ili znanstvenika. Knjiga je postala svojevrsni udžbenik holističke medicine u kojoj se um, odnosno duh pacijenta smatra presudnim lijekom. A ključni Cousinsov lijek bio je humor, u neograničenim količinama.

I sada se postavlja pitanje zašto mu je to uspjelo, a nekim drugima nije. Jer, koliko god vjerujem da je naš um moćan i može stvarati čuda, ovako radikalnu terapiju smijehom ne bih preporučio većini ljudi. A mislim da je Cousinsu uspjelo zbog dva razloga.

Prvo, humor je njegov materinji jezik nošenja sa stvarnošću pa mi je logičnije da ga koristi i u terapijske svrhe. Kako je humor njegov dominantni jezik procesuiranja stvarnosti, logično je da će njime moći zavesti svoj um da proizvodi dodatne količine serotonina, endorfina i dopamina.

I drugi, možda i važniji razlog, čvrsto je vjerovao da će smijeh pomoći!

Sjetite se izvrsnog istraživanja psihologinja A. Crum i E. Langer u kojem su sudjelovale 84 čistačice gdje je prva grupa koja je mislila da vježba imala bolje tjelesne rezultate u odnosu na drugu grupu koja je imala iste aktivnosti, ali nisu “znale” da vježbaju.

Nije važno samo što radiš nego i što misliš o onome što radiš!

Važno je kako doživljavaš to što radiš. Važno je koje ćeš značenje pripisati onome što radiš. Naravno da je važno piti izvorsku vodu, zdravo se hraniti ili imati zdrave međuljudske odnose. Ali ako to sve radiš imajući na umu da tako pomažeš svome zdravlju i da tako pokazuješ da ti je stalo do sebe samog, onda te geste imaju dodatno iscjeljujući učinak.

Dakle, smijeh je sigurno ljekovit. Ali ako si uvjeren da je ljekovit, onda je još ljekovitiji. Kao da to uvjerenje endorfinima koji se ionako luče smijehom osigura posebne moći.

Smijanje bismo mogli nazvati fitnessom za srce! Naše se srce doista zdravo razgiba tijekom smijanja pa nije čudo da vodi do opuštanja i mišića i psihe, ali i do aktivnijeg metabolizma. Da se vratimo riječima kojima sam otvorio poglavlje – bolje humor nego tumor! Kada god možete i kako god možete svojoj duši priuštite duhovno razgibavanje kroz humor. Smijeh nije jedini lijek koji trebamo kreirati, ali je najslađi i dobra je stvar što ga možemo konzumirati u neograničenim količinama!

LITERATURA:

Fry, William F.: Handbook of Humor and Psychotherapy: Advances in the
Clinical Use of Humor/Book and Audio Cassette, Professional Resource
Exchange Inc., 1986.

Sakai, Y., Takayanagi, K., Ohno, M., Inose, R., Fujiwara, H.: A trial of improvement of immunity in cancer patients by laughter therapy. Japan Hospitals. 2013 Jul;(32):53–9.

Cousins, Norman: Anatomy of an Illness: As Perceived by the Patient, W. W. Norton & Company; Twentieth Anniversary edition (2005)

Crum, Alia J., Langer, Ellen J.: Mind-set matters: Exercise and the placebo effect. Psychological Science 18., 2007. no. 2: 165–171.

Bruno Šimleša (1979.) autor je 10 knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti. Po struci je sociolog, a diplomirao je 2003. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prijašnje knjige u kojima je fokus bio na odnosu prema sebi i ljubavi kao što su Ljubavologija i Škola života jedne su od najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj i regiji. Njegovi su naslovi objavljeni i u Sloveniji, Srbiji, Makedoniji i Albaniji, a ukupno je prodano više od 200.000 primjeraka. (P)ostati zdrav je njegova prva knjiga s fokusom na zdravlje.

Tema nije odabrana slučajno jer više od 15 godina pomaže oboljelima od raka da se nose sa svim izazovima pa je dio tih iskustava prenio i u ovoj knjizi, ali se oslonio i na zaključke brojnih znanstvenih istraživanja koja dokazuju utjecaj uma na tijelo.

Udruga Sve za nju 2016. godine dodijelila mu je nagradu VAM zbog pomaganja onkološkim pacijentima i senzibiliziranja javnosti za probleme svih koji se bore s rakom. Kao malo dijete liječio se od trombocitopenije na Odjelu dječje hematologije i onkologije. Iz tog vremena pamti poseban odnos s doktorom Tiefenbachom čiji je pristup bio presudan faktor za kreiranje Bruninog odnosa prema zdravlju.

Dvije godine vodio je emisiju Svaki dan, dobar dan na Hrvatskoj televiziji i redovito surađuje s brojnim medijima u Hrvatskoj i regiji. U braku je 14 godina i ponosni je tata predivne dvanaestogodišnjakinje čijoj generaciji želi da se mudrije brine za svoje zdravlje što je glavni cilj ove knjige.