Lako je dobro komunicirati kad je sve dobro. I mi i osoba nasuprot nas smo sabraniji, manje nas šutaju razne emocije i manje smo osjetljivi jer smo i manje zahtjevni. Nemamo intenzivnu potrebu da nas netko zagrli riječima.

A upravo se ona vrlo izraženo javlja kad stvari ne krenu u najboljem smjeru. Npr., kada saznamo tešku dijagnozu ili kad liječenje ne ide najbolje. Tada želimo da nas netko zagrli. Riječima. Gestom. Pogledom… Na sve moguće načine. Jer je frka. Jer nam strah rastvara stanice. Jer ih je ljutnja uznemirila. Kao da im se dogodio potres pa sada još uvijek drhte i ne daju nam da dođemo do daha. Ne daju nam da dođemo do mira. Tada nam treba zagrljaj. Riječima, gestom, pogledom…

Ako su naši voljeni u toj situaciji, tada je presudno biti umjetnik slušanja i pratiti njihov ritam. Tada je važno postavljati otvorena pitanja i emocionalno zrcaliti ono što prolaze. Tada je presudno izbjegavati i natruhe emocionalnog terorizma. Tada je važno suosjećati s njima, a nikako, nikako, nikako sažalijevati osobe koje se bore za zdravlje.

Jedna od posebnih vještina je i što afirmativniji razgovor o lošim vijestima. Jer bit će ih. Svaka borba s ozbiljnom bolešću ima i uspone i padove. Nekada su oštriji, nekada blaži, ali tu su. Nekada su najgori trenuci na početku, a nekada kasnije primimo više životnih udaraca koji mijenjaju i lokaciju i intenzitet. Nema pravila, svatko prolazi svoj put. Ali loših vijesti će biti. I očekivanih i neočekivanih. Možda će netko inicijalno imati vrlo blage nuspojave što će ga pozitivno iznenaditi, ali će ga kasnije neugodno iznenaditi gubitak okusa ili neke tjelesne funkcije. Možda će misliti da će lako izgurati gubitak kose, ali to ih šokira. Možda će dobiti podršku od neočekivanih izvora, ali neće od očekivanih i priželjkivanih. Možda će morati dulje primati terapiju… Svašta je moguće…

Ali vjerojatno će biti loših vijesti i sada se postavlja pitanje kako ih komunicirati.

Postoji bezbroj finesa, ali osnovno pravilo je kristalno jasno:

Nemojte negirati stvarnost, ali naglasite ono pozitivno!

Nisu nalazi koje smo očekivali, ali imamo spreman plan B.

Znam da ti teško padaju mučnine. Žao mi je! Ali tu sam i sve ćemo proći zajedno.

Shvaćam da te je pogodio gubitak kose. Osjećam to. Ali meni si predivna!

Taj pozitivan “ali” ima čarobnu moć. Jer naša će svijest snažnije registrirati ono što dolazi nakon “ali…” nego uvodnu rečenicu. Zato bi nakon “ali…” trebalo slijediti nepto pozitivno i konstruktivno.

Isto je pravilo i ako se radi o negativnom “ali…” – i tada će se snažnije registrirati ono nakon tog veznika, a ne prije. Zato bismo svim silama trebali izbjegavati negativni “ali…” te krenuti ususret pozitivnom “ali…”

To je dovoljno zasad. Zasad samo vježbajte pozitivni “ali”. A u sljedećem ću tekstu malo više o finesama korištenja tog “ali”, ali i drugim savjetima o najkonstruktivnijoj mogućoj komunikaciji kada stvarno idu loše…

Bruno Šimleša (1979.) autor je 10 knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti. Po struci je sociolog, a diplomirao je 2003. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prijašnje knjige u kojima je fokus bio na odnosu prema sebi i ljubavi kao što su Ljubavologija i Škola života jedne su od najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj i regiji. Njegovi su naslovi objavljeni i u Sloveniji, Srbiji, Makedoniji i Albaniji, a ukupno je prodano više od 200.000 primjeraka. (P)ostati zdrav je njegova prva knjiga s fokusom na zdravlje.

Tema nije odabrana slučajno jer više od 15 godina pomaže oboljelima od raka da se nose sa svim izazovima pa je dio tih iskustava prenio i u ovoj knjizi, ali se oslonio i na zaključke brojnih znanstvenih istraživanja koja dokazuju utjecaj uma na tijelo.

Udruga Sve za nju 2016. godine dodijelila mu je nagradu VAM zbog pomaganja onkološkim pacijentima i senzibiliziranja javnosti za probleme svih koji se bore s rakom. Kao malo dijete liječio se od trombocitopenije na Odjelu dječje hematologije i onkologije. Iz tog vremena pamti poseban odnos s doktorom Tiefenbachom čiji je pristup bio presudan faktor za kreiranje Bruninog odnosa prema zdravlju.

Dvije godine vodio je emisiju Svaki dan, dobar dan na Hrvatskoj televiziji i redovito surađuje s brojnim medijima u Hrvatskoj i regiji. U braku je 14 godina i ponosni je tata predivne dvanaestogodišnjakinje čijoj generaciji želi da se mudrije brine za svoje zdravlje što je glavni cilj ove knjige.