Mazohistična organizacija ličnosti

Uzrok nastanka mazohističnog ponašanja je podijelio mnoge autore, iako se većina slaže da su takva ponašanja prisutna, unatoč činjenici kako ga ne nalazimo u klasifikacijskom sistemu mentalnih poremećaja.

U klasifikacijskom sistemu mentalnih poremećaja pojam mazohizma se ne pojavljuje, osim  pojma seksualnog mazohizma, koji  spada u parafilične poremećaje prema DSM-5 klasifikaciji. Seksualni mazohizam podrazumijeva i uključuje snažna seksualno poticajna maštanja,  seksualne potrebe ili ponašanja i stvarne postupke u kojima je pojedinac ponižavan, udaran, vezan ili podvrgnut nekom drugom obliku patnje.

S druge strane kada je riječ o mazohističnoj ličnosti tada se referira na osobu koja kroz podređivanje drugima ljudima ostvaruje vlastito emocionalno zadovoljstvo, te nije povezano s pojmom seksualnog mazohizma. Uzrok nastanka mazohističnog ponašanja je podijelio mnoge autore, iako se većina slaže da su takva ponašanja prisutna, unatoč činjenici kako ga ne nalazimo u klasifikacijskom sistemu mentalnih poremećaja.

Našu ličnost sačinjavaju načini razmišljanja, shvaćanja, reagiranja i povezivanja koji su u različitim situacijama tijekom vremena stabilni. No, kada te osobine poprime maladaptacijska obilježja i rigidnost, mehanizmi obrane postaju loše prilagođeni i nezreli.

Mazohistične ličnosti organiziraju svoje živote oko svoje patnje. Svjesno i nesvjesno potvrđuju vlastitu bespomoćnost, no bitna je razlika kako navedeno nema izravnu vezu s mazohističnim seksualnim poremećajem kod kojih patnja i bol povećavaju seksualno zadovoljstvo.

Mazohistične ličnosti nailaze na probleme u međuljudskim i emocionalnim odnosima s obzirom da su sklone samopožrtvovanju i služenju drugima, uz prigovore i pritužbe kako nisu cijenjeni, istovremeno ne poduzimajući ništa kako bi se zaštitile. Često ostaju u disfunkcionalnim vezama kako bi pomogle ili udovoljile partneru, te vole osobe koje im ne uzvraćaju ljubav i koje ih tretiraju s nepoštovanjem. U odnosu s drugima su pretjerano brižni čime očekuju dobivanje pozitivnih emocija, no iste pozitivne emocije nisu sposobni primiti s obzirom da bi tada izgubili kontrolu. Njihov osjećaj poznate sigurnosti proizlazi iz njihovog davanja i ne primanja.

Većina ljudi pokušava izbjeći bol, patnju i nelagodu, te nelagodu uglavnom podnose samo kako bi postigli određeni cilj. S druge strane osobe s mazohističnom strukturom ličnosti trebaju patnju i bol, te stvaraju okolnosti u kojima će osjećati patnju bez stvarne potrebe, odnosno bez cilja koji bi dao svrhu patnji.

Mazohistične ličnosti nisu slabe, spremne su preživjeti ponižavanja, nanošenja boli i uvreda što doživljavaju kao osobnu pobjedu, čime ujedno i nadvladavaju strah od napuštanja. Potrebni su im svjedoci njihove patnje. Pretjerano se ispričavaju, čak i u situacijama kada nisu krivi, okreću drugi obraz, odbijaju pomoć na pasivno-agresivni način, dok nekad iza nježnosti skrivaju bijes.

 

Emocionalna vezanost za patnju

Emocionalnu vezanost za patnju stvara odnosno uzrokuje kažnjavanje, zlostavljanje i zanemarivanje od strane roditelja u djetinjstvu. Toplina se iskazuje povremeno i to u slučajevima kada dijete pati. Mogli bi reći kako su to djeca koja odrastaju u nepredvidivoj i nesigurnoj okolini u kojoj su njihove potrebe za bliskošću i povezivanjem s drugima često bile zanemarene i osujećene. Drugim riječima djeca vrlo brzo shvate kako bolest i patnja privlači više roditeljske pažnje, te donosi utjehu ili nagradu. Isti zaključak mogu uočiti ako su odrastali uz ljude koji su zbog svoje patnje ili boli primili posebnu brigu i pažnju. Takvo odrastanje u emocionalno nezdravoj okolini dovodi do povezivanja pojma ljubavi s lošim ponašanjem roditelja, od kojih očekuju ljubav, čak i kad su svjesni nekorektnosti takvog ponašanja. Oni su u strahu da bi odustajanje od patnje značilo i gubitak iluzije ljubavi. Dijete koje nije voljeno, prije će smatrati da nije vrijedno ljubavi, nego što će u roditeljima uočiti nesposobnost da vole.

 Prividna dobit

Sažaljenje i odobravanje drugih su utjeha i nagrada za patnju, te je podržavaju. Nesvjesno se izbjegava sreća. Mazohistične ličnosti uživaju u kritikama, žalbama i oplakivanju svog života, te ne uspijevaju uživati u sretnim i opuštenim trenutcima. Uloga žrtve kod drugih izaziva pažljivije i suosjećajnije ponašanje zajedno s izbjegavanjem postavljanja zahtjeva prema njima. Drugim riječima dobivaju određenu vrstu privilegiranog tretmana, istovremeno ostajući u ulozi žrtve čime frustriraju svoje bližnje, te stvaraju neprijateljske emocije koje nekad rezultiraju i napuštanjem.

S ulogom žrtve imaju osjećaj da su bolji od drugih, te također često nisu svjesni vlastite sebičnosti i nedostatka suosjećanja, dok moralna superiornost zahtjeva neprekidno ponižavanje i maltretiranje.

Može se argumentirati kako su požrtvovnost i stavljanje drugih ispred samog sebe društveno prihvatljiva ponašanja, te predstavljaju određenu vrijednost. Takvo ponašanje održava samoevaluaciju, a zbog mazhoistične velikodušnosti se slave kao „mučenici“. Mnoge religije podržavaju žrtvu i patnju u ovom životu za nagradu koja dolazi u zagrobnom životu.

Wilhelm Reich i Otto Kernberg

Psihijatar Wilhelm Reich je u svom djelu „Analiza karaktera“ opisao mazohistični karakter koji obilježavaju destruktivni osjećaji usmjereni prema samom sebi, inhibicija, frustracija, osjećaj krivnje, stalni osjećaj unutarnje patnje, potreba da se žale, mučenje kako sebe tako i drugih, sklonost samopovređivanju i samoponižavanju. Prema Reichu, za mazohistični karakter je tipično da prijeteću tjeskobu vežu uz čežnju za ljubavlju sa strahom od napuštanja.

Poznati psihijatar i psihoterapeut Otto Kernberg je mazohizam i depresiju promatrao kao slične fenomene i definirao pojam depresivno-mazohistična ličnost. Depresivno-mazohistične ličnosti je opisao kao presavjesne, pouzdane i s nedostatkom smisla za humor. Prema sebi su vrlo strogi, te kada ne ispune vlastita očekivanja postaju depresivni. Izgleda kao da namjerno biraju situacije u kojima će doživjeti ponavljana razočarenja, poniženja i bol. Pretjerano su ovisni o podršci i prihvaćanju od strane drugih i posjeduju tendenciju da se osjećaju depresivno u situacijama kada bi se trebali osjećati bijesno. Preosjetljivošću na odbijanje nesvjesno pokušavaju izazvati krivnju kod voljene osobe. Često se nađu u začaranom krugu koji je nastao kao posljedica njihovih pretjeranih zahtjeva, osjećaja odbačenosti i nesvjesne tendencije da druge učine krivima, što sve rezultira odbacivanjem od strane drugih i razvoja depresivnih simptoma.

Osjećaj selfa organiziran je oko doživljaja žrtvovanosti        

Prema definiciji iz hrvatske enciklopedije engleski pojam „self-concept“, predstavlja samopoimanje odnosno pojam o sebi, sliku o sebi i sveukupnost doživljaja koje pojedinac ima o sebi i svojem identitetu,  te način na koji se vidi i kakvim se vidi.

Samopoimanje mazohistične ličnosti ima sličnosti sa samopoimanjem depresivne osobe, ali bitna razlika je u regulaciji samopoštovanja koje se kod mazohistične organizacije ličnosti postiže putem izazivanja stanja trajnog zlostavljanja u smislu žrtvovanosti. Tako skupljaju osjećaje boli, nepravde, razočaranosti, odbijenosti, poniženosti, bespomoćnosti, zavisnosti i anksioznost uz prikriveno uvjerenje o moći, kontroli i superiornosti. Oni su „moralno superiorni pojedinci“. Iako postoji afektivna sličnost s depresivnim osobama, mazohističke strukture više ostavljaju dojam da uživaju u patnji, čime nerviraju bližnje osobe odbijajući ih od sebe i potvrđujući da im nema pomoći. Dominantne su im emocije bijesa i ogorčenja, za razliku od depresivnih osoba koje dižu ruke od svijeta i samog sebe čime izazivaju u drugima više suosjećanja.

Najčešće prisutni i korišteni ego mehanizmi obrane su depresivne obrane, agiranje, moralizacija i poricanje.

Bitno je naglasiti kako se mazohistična organizacija ličnosti javlja kod oba spola. 

 Liječenje

U liječenju se koriste brojne psihoterapijske tehnike kao što su psihodinamska suportivna psihoterapija, kognitivno-bihevioralna terapija, bračna ili partnerska psihoterapija, psihoanalitička psihoterapija, psihoanaliza, grupna analitička psihoterapija, psihoanalitička psihodrama i druge. Za liječenje je potrebna visoka motivacija osobe za promjenom, smanjenjem patnje i disfunkcionalnosti zajedno s realiziranjem kreativnih potencijala vlastite osobnosti.

Treba razriješiti patološka uvjerenja o odgovornosti i zasluženoj kazni i mentalnu povezanost između ljubavi, boli i poniženja i raditi na razvoju samopoštovanja i ljubavi prema sebi.

Kod osoba i s depresivnim i s mazohističnim tendencijama potrebno je procijeniti da li je aktivnija depresivna ili mazohistična dinamika, što će dalje odrediti i ton interpretacija u skladu s primarnim obrambenim procesom.

Kod predominantno depresivnih osoba koje ne traže situacije koje su nepovoljne za njih, već izgledaju kao da odustaju od svijeta, od samih sebe, bez interesa su i zatvoreni u vlastitoj patnji bitno je u terapiji pružiti korektivno emocionalno iskustvo da neće biti odbačeni, napušteni i ostavljeni, te da će im terapeut biti dostupan u njihovoj patnji.

S druge strane kada su izražene više mazohistične karakteristike treba raditi na uvidu da je potrebno samopotvrđivanje, a ne bespomoćna patnja. Terapeut, za razliku od roditelja čija se pažnja mogla dobiti isključivo kroz patnju ili bol, toplinu i prihvaćanje pruža kroz rad na samopotvrđivanju.

 

 

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci