Društvo ginekologa i opstetričara Hrvatske raspravjalo je o predloženoj reformi zdravstva, posebice o onome što se odnosi na ginekologiju i opstetriciju.

Razgovor s prof. Ivanom Kuvačićem, predstojnikom Klinike, redovitim profesorom ginekologije i opstetricije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu te predsjednikom Društva ginekologa i opstetričara Hrvatske

Zadovoljava li broj ginekologa i opstetričara u Hrvatskoj potrebe zemlje? Pritom mislimo i na bolnice i na domove zdravlja.

U Hrvatskoj je 730 ginekologa u bolnicama, klinikama i u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Žena u generativnoj dobi u Hrvatskoj ima oko 1,4 milijuna. To znači da na jednoga ginekologa ima nešto više od 1900 žena. Ako se uzmu u obzir sve žene i izvan generativne dobi, onda ih je oko 2,1 milijuna, što znači da ih je na jednoga ginekologa oko 3000, što je mnogo više nego u Europskoj uniji i Americi. U Europi je otprilike na jednoga ginekologa oko 1200 žena. Dakle, možemo kazati da u Hrvatskoj imamo manjak ginekologa i opstetričara.

Što ginekološka služba očekuje od najavljene reforme zdravstva u Hrvatskoj i koliko su realni izgledi da se to ostvari?

Društvo ginekologa i opstetričara Hrvatske raspravjalo je o predloženoj reformi zdravstva, posebice o onome što se odnosi na ginekologiju i opstetriciju, te smatramo da su to pozitivni potezi koje čini Ministarstvo zdravstva. Kakvi će rezultati iz toga proizaći, nemoguće je meni to sada reći, ali sam uvjeren da će biti bolje nego što je bilo do sada.

Vama su poznati financijski problemi u zdravstvu, koje nije moguće riješiti preko noći, posebice kada su naše pacijentice navikle na dosadašnji način liječenja, koji je potpuno socijaliziran. I vi ste, kao i ja, čitali u dnevnom tisku žestoke povike na našeg ministra kada je predložio da se uvede participacija za lijekove i preglede na maksimalno 30 kuna mjesečno. Ja moram kazati da mnogi od onih koji su imali primjedbe na takav prijedlog troše na mobitele i druge pogodnosti u današnje vrijeme, a da pritom nemaju nikakvih primjedbi.

Ljudi su se navikli da su zdravstvene usluge uglavnom besplatne, a to je teško podnijeti i najrazvijenim zemljama svijeta. Vrhunske usluge u zdravstvu koje naše zdravstvo može pružiti iznimno su skupe, i to naši osiguranici moraju znati. U svakom slučaju, mora postojati dio socijale, ali se ne može sve, a posebno vrhunske usluge, raditi na trošak HZZO-a.

Ima li značajnijih novosti u stručnom pogledu na području ginekologije i opstetricije, možda neke nove znanstvene spoznaje posljednjih godina?

Ginekologija i opstetricija u Hrvatskoj je posljednjih godina iznimno napredovala u stručnom pogledu. Uvedene su nove radikalne kirurške operacije te endoskopske operacije, kao i već dobro uhodane metode izvantjelesne oplodnje. Ono što posebno želim naglasiti, a u dnevnom tisku se ne piše, jest to je da je smrtnost novorođenčadi (perinatalni mortalitet) u Hrvatskoj na razini razvijenih europskih zemalja. To se posebno odnosi na djecu koja su pri rođenju lakša od 1500 grama.

U Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj dobro je razvijen Centar za intezivnu njegu djece te težine, pa smo zbog toga i postali Referalni centar za perinatalnu medicinu Republike Hrvatske. To znači da gotovo sve trudnice iz Hrvatske koje bi mogle roditi prijevremeno ili koje imaju poremećenu trudnoću mi primamo na Kliniku i dalje vodimo skrb o njima odnosno o njihovoj djeci kada se rode. Isto tako, najkompliciraniji slučajevi malignih bolesti genitalnih organa žena liječe se u našoj Klinici. Jednom rečenicom mogu kazati da nijedna žena iz Hrvatske ne mora odlaziti izvan Hrvatske na liječenje bilo koje vrste bolesti genitalnih organa.

Koliko smo uspješni u borbi protiv ginekološkog raka? Koje osnovne savjete po tom pitanju možete dati našim čitateljicama?

Nažalost, ginekološki rak je u porastu, pa je tako rak vrata maternice, tijela maternice i jajnika gotovo dvostruko učestaliji nego, primjerice, u SAD-u. Na prevenciji raka genitalnih organa žene može se dosta učiniti i ginekološka služba u tom smislu čini sve što je u njenoj moći. Sreća je u tome da se rak vrata maternice može vrlo rano otkriti, još u predstadiju, ali pod uvjetom da žene redovito dolaze na preglede. To znači barem jedanput godišnje.

Rak jajnika, na žalost, nije moguće ili je vrlo teško otkriti u ranom stadiju, pa on predstavlja veliki problem za žene i za liječnike. Danas se mnogo govori o HPV infekciji u vezi s rakom vrata maternice. Otkriveno je cjepivo protiv te infekcije. U Hrvatskoj će biti u primjeni sljedeće godine i ono će značajno smanjiti broj oboljelih žena od karcinoma vrata maternice. Za desetak dana se u Klinici za ženske bolesti i porode osniva Udruga za prevenciju i rano otkrivanje raka genitalnih organa žene, posebice raka vrata maternice.

Postoji vječita dvojba među ženama, ali čini mi se i među liječnicima: primijenitihormonsku nadomjesnu terapiju u menopauzi ili ne. Što vi preporučujete?

Iako to nije moje usko područje, mogu reći da sam pristalica svih terapijskih i dijagnostičkih postupaka ako za to postoji indikacija. Drugim riječima, ako žena u perimenopauzi i postmenupauzi ima problema, onda sam za liječenje.

Kakva su Vaša iskustva s Belupovim lijekom Dabrostonom?
S vašim preparatom Dabrostonom imamo veliko iskustvo, kako u trudnoći, tako i u liječenju neredovitih krvarenja. Moram reći da, posebno u trudnoći, imamo odlična iskustva.

Vaša pokojna supruga, naša kolegica dr. Olga, 25 godina je radila u Belupu. Došla je u samom početku, u prvoj godini naše kompanije, 1972. godine, i tu je dočekala i mirovinu. Počela je raditi kao stručni suradnik na terenu, u vremenu kad je trebalo liječnike informirati da uopće postoji neki Belupo. Ubrzo nakon toga je preuzela vodstvo tek osnovanog Odjela za registraciju lijekova. Kasnije je taj Odjel postao Odjelom za medicinski razvoj. Zbog toga se može kazati da je dr. Olga Kuvačić postavila temelje današnjim dijelovima Belupa koji se bave takvim aktivnostima. Stariji belupovci rado se sjećaju kolegice Olge.

Oprostite mi što sam emotivan u bilo kakvom razgovoru o mojoj pokojnoj supruzi i njezinom radu u Belupu. Pouzdano znam da je zdušno radila taj svoj posao, ali i iznad svega se žrtvovala za svoju obitelj, posebno za mene. Uvijek mi je davala potpunu podršku, posebno kad smo iz Gospića, nakon završenog fakulteta, došli u Zagreb. Njezino prvo radno mjesto prije Belupa bilo je u Centru Suvag, a ja sam dobio specijalizaciju iz ginekologije i opstetricije, ali kao volonter, što će reći da sam tri i pol godine radio besplatno na Klinici. Moja je supruga sve to sa mnom podnijela i istodobno odgajala našu kćer.