Aritmogena displazija desne klijetke rijetka je vrsta kardiomiopatije. Karakterizirana je s promjenama miokarda s nalazom masnog i fibroznog tkiva u miokardu desne klijetke.

U literaturi može se naći naziv za ovu bolest i aritmogena kardiomiopatija desne klijetke.
U oko 50% bolesnika bolest je familijarna s autosomno dominantnim načinom nasljeđivanja.
Što se tiče simptoma bolest je često bez simptoma, a obično se prezentira ventrikulskim aritmijama. Ventrikulske arirmije mogu se detektirati EKG-om ili kontinuiranim EKG-om tzv. Holterom kada se snimanje vrši tijekom 24 sata. Izvorište aritmija je desna klijetka. S druge strane u mlađih osoba  s  ovom kardiomaptijom bolest se može prezentirati kao kardijalni arest ili iznenadna srčana smrt. Povećani rizik za iznenadnu srčanu smrt povezan je s mlađom dobi bolesnika, zatim nesvjesticom u anamnezi, disfunkcijom desne klijetke i disfunkcijom lijeve klijetke i nalazom ventrikulske tahikardije na kontinuiranom EKG (Holteru). Dio bolesnika može imati simptome zatajivanja srca, a bez srčanih aritmija  karakterizirano otežanim disanjem i gušenjem i intolerancijom napora.  Kako bolest napreduje tako su i simptomi izraženiji i s napredovanjem bolesti simptomi u nekih bolesnika mogu biti  isti kao i kod zatajivanja srca teškog stupnja.

Dijagnoza ove vrste kardiomiopatije može biti prilično teška, a postavlja se brojnim neinvazivnim dijagnostičkim postupcima koji imaju manju osjetljivost. Kao i kod svih bolesti srca i krvnih žila pa tako i kod ove bolesti važna je anamneza i klinički pregled bolesnika. Dijagnostičke metode su elektrokardiogram (EKG), kontinuirani EKG (Holter), test opterećenja – ergometrija, transtorakalna ehokardiografija i  nuklearna magnetna rezonancija (NMR).

Što se tiče liječenja ove vrste kardiomiopatije nema specifičnog lijeka za ovu bolest. Aritmogena displazija desne klijetke bolest je progresivnog tijeka. Mogućnosti liječenja su medikamentima i to antiaritmicima, betablokatorima, zatim radiofrekfentna ablacija i ugradnja kardioverter defibrilatora (ICD). Ugradnja kardioverter defibrilatora najbolja je prevencija iznenadne srčane smrti. U bolesnika sa znacima zatajivanja srca primjenjuju se diuretici, betablokatori, inhibitori angiotenzinske konvertaze i blokatori receptora angiotenzina. U završnoj fazi bolesti u nekih bolesnika jedini način liječenja je transplantacija srca.

Iz Belupove ljekarne, u liječenju aritmogene displazije desne klijetke mogu se primijeniti lijekovi iz skupine antiaritmika: AMIODARON Belupo; betablokatora: ORMIDOL, CARVELOL, NIBELi BISOBEL; inhibitora angiotenzinske konvertaze (ACE-inhibitori): IRUMED, IRUZID, RAMED, RAMZID; blokatora receptora angiotenzina (blokatori AT-2 receptora): VAL, VAL PLUS; i diuretika: FURSEMID i TOMID.