Preporuke za tjelesnu aktivnost koronarnih bolesnika nekad i danas – 1. dio

Vrijeme čitanja članka: 3 minute

Tjelesna neaktivnost povezana je s povećanim rizikom sveukupne smrtnosti koronarnih bolesnika. Što se tiče preporuka za tjelesnu aktivnost koronarnih bolesnika u prošlom stoljeću one su potpuno drugačije od sadašnjih preporuka…

Tjelesna neaktivnost povezana je s povećanim rizikom sveukupne smrtnosti koronarnih bolesnika. Što se tiče preporuka za tjelesnu aktivnost koronarnih bolesnika u prošlom stoljeću one su potpuno drugačije od sadašnjih preporuka.

Srčanožilne bolesti vodeći su uzrok globalnog morbiditeta i mortaliteta. U ovom desetljeću vidljivo je postupno smanjenje morbiditeta od srčanožilnih bolesti i u tranzicijskim zemljama. Doprinos tome ima značajan napredak u dijagnostičkim i terapijskim postupcima od farmakoterapije do suvremenih revaskularizacijskih procedura. Razvoj dijagnostičkih i terapijskih postupaka rezultirao je smanjenjem mortaliteta, sve više bolesnika preživljava srčanožilne događaje i skraćuje se trajanje bolničkog liječenja.

Dolazi do povećanja broja koronarnih bolesnika kojima je potrebna sekundarna prevencija. Stalni napredak u kardiologiji pati se unazad 100 godina. Međutim, koronarni bolesnici i dalje imaju visoki rizik za neželjene kardijalne događaje i otprilike 25% se ponovno hospitalizira unutar godine dana od akutnog koronarnog incidenta.

Preporuke za tjelesnu aktivnost bolesnika nakon IM početkom prošlog stoljeća

Kliničke karakteristike i mehanizam nastanka akutnog infarkta miokarda (IM) prvi put su opisani početkom prošloga stoljeća. U to vrijeme bile su skromne mogućnosti liječenja akutnog koronarnog incidenta.

Godine 1912. James Herrick utemeljio je mirovanje tj. ležanje u krevetu kao važan dio oporavka nakon infarkta miokarda. Prema tome, u prvoj polovici prošloga stoljeća bolesnici koji su preživjeli akutni infarkt miokarda trebali su ostati u krevetu tj. „prikovani za krevet“ oko 6 tjedana.

Bolesnici su također imali zabranu da sami uzimaju hranu u prva 2 tjedna bolesti tj. hranilo ih je medicinsko osoblje. I nakon otpusta iz bolnice bolesnicima nastavljeno je značajno ograničenje tjelesnih aktivnosti. Do godine dana nako optusta iz bolnice bolesnicima je bilo zabranjeno hodanje uz stube. Također, tijekom praćenja bolesnika uz medikamentu terapiju malo je bilo savjeta o tjelesnoj aktivnosti, prevladavanju stresa i edukaciji bolesnika.

Zbrinjavanje infarkta miokarda uz medikamentnu terapiju uključivalo je tjelesnu neaktivnost čak i duže od prve polovice prošloga stoljeća.

Preporuke za tjelesnu aktivnost bolesnika nakon IM od 1960. do 1970. godine

Godine 1950. bilo je poznato  da je IM glavni uzrok mortaliteta u razvijenim zemljama i glavni javnozdravstveni problem. Također je prepoznat rizik nastanka duboke venske tromboze, plućne embolije i značajnih promjena lokomotornog sustava zbog dugotrajnog ležanja u krevetu nakon akutnog IM. Godine 1952.

Levine i Lown prvi su otvorili pitanje o potrebi ležanja u krevetu i produžene tjelesne neaktivnosti, a preporučili su koncept sjedenja u naslonjaču engl. „armchair“ u tretmanu akutnog IM. Tretman u naslonjaču znači sjedenje u naslonjaču 1-2 sata dnevno. Takav novi pristup u zbrinjavanju IM shvaćen je kao radikalna promjena i izazvao je burnu raspravu u krugu medicinskih stručnjaka toga vremena. Ovim promjenama u zbrinjavanju akutnog IM bolesnik je imao barem mogućnost hodanja u bolesničkoj sobi između kreveta i naslonjača.

Rezultati provedenih studija iz 1960. godine pokazuju da tjelesna aktivnost u ranoj fazi IM nema štetne učinke, da je sigurna za bolesnike i da uklanja negativne učinke koji su povezani s dugotrajnim ležanjem u krevetu. Nakon ovih studija sve je više bilo istraživanja o korisnim učincima tjelesne aktivnosti nakon IM.

Između 1960. i 1970. godine rođen je koncept rehabilitacije srčanih bolesnika. Istraživanja kliničara pokazala su mogućnosti i sigurnost tjelesne aktivnosti za bolesnike nakon akutnog IM. Program rehabilitacije bolesnika nakon IM bio je  programirana i kontrolirana tjelesnu aktivnost blažeg stupnja koja zahtijeva manje potrebe za kisikom. Protokol rehabilitacije u tom vremenu imao je tri područja: stupnjevanje fizičkog treninga, aktivnosti u svakodnevnom životu i edukaciju.

Važnost programa rehabilitacije je u tome što je tjelesna aktivnost zamijenila mirovanje bolesnika nakon IM. Također, u to vrijeme identificiraju se čimbenici rizika i vodi se briga o prevenciji koronarne bolesti zahvaljujući rezultatima Framinghamske studije engl. Framingham Heart Study.

Cilj studije bio je ustanoviti čimbenike rizika ili čimbenike na koje možemo utjecati, a koji su odgovorni za nastanak koronarne bolesti srca. U studiju je bio uključen veliki broj ispitanika uz dugoročno praćenje. Nakon višegodišnjeg praćenja ispitanika ustanovljeni su glavni čimbenici rizika za koronarnu bolest srca. Koncept čimbenika rizika postao je integralni dio prevencije i liječenja koronarne bolesti srca

Sljedeći članak biti će o preporukama za tjelesnu aktivnost koronarnih bolesnika krajem prošlog stoljeća i o preporukama u 21. stoljeću.

 

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Miokard

Srce i proces starenja – 1. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Proces starenja uzrokuje strukturne promjene svih dijelova srca: koronarnih arterija, srčanog mišića, provodnog sustava srca, srčanih zalistaka, aorte. Starost je sama po sebi značajan čimbenik rizika nastanka kardiovaskularnih (KV) bolesti. Promjene koje nastaju tijekom života će biti izraženije i teže kod osoba koje su izložene i drugim čimbenicima rizika nastanka KV bolesti, a to su […]

Tjelesna aktivnost

Pozitivni učinci tjelesne aktivnosti kod kardiovaskularnih bolesnika

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Redovita tjelesna aktivnost ima važnu ulogu u primarnoj i sekundarnoj kardiovaskularnoj prevenciji. Umjerena redovita aerobna aktivnost u kombinaciji s vježbama snage utječe na poboljšanje kardiovaskularnog (KV) zdravlja. Sjedalački stil života povećava rizik od KV morbiditeta i mortaliteta, kao i ukupnog mortaliteta. Međutim dugotrajno izlaganje ekstremnim tjelesnim naporima (na primjer učestalo trčanje maratona) može povećati rizik […]

Dijabetes

Ravnoteža na tanjuru

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Prehrana kod dijabetesa, uz samu medicinsku terapiju, je ključan kotačić održavanja ravnoteže u organizmu. Prehrana i medicinska terapija neodvojivo su povezane na putu liječenja dijabetesa. Ukoliko obroci na našem tanjuru nisu izbalansirani, to će se zasigurno dugoročno odraziti i na ravnotežu u životu i zdravlju. Prehranom možemo utjecati i na prevenciju pojave bolesti kao što […]

Koronarne arterije

MSCT koronarografija – molim Vas mišljenje za nalaz

Lijekovi

Zdravstveni djelatnici i strategije nošenja sa stresom tijekom COVID-19 pandemije (2. dio)

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Situacije u kojima smo direktno izloženi ili svjedočimo traumatskim događajima ili životnoj ugroženosti, na različite načine utječu na svakoga od nas. Ponekad je moguće posve uspješno nadvladati doživljeni stres kako bismo smanjili njegove negativne učinke na zdravlje i ponašanje. No, postoje slučajevi kada osoba može proživljavati klinički značajan distres ili psihičke smetnje koje se mogu […]

Tjelesna aktivnost

Treba li dijete biti oslobođeno tjelesnog odgoja zbog šarlaha?

Iz iste kategorije

Kardiologija

Zatajivanje srca u starijoj životnoj dobi – 1. dio                                          

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Zatajivanje srca (ZS) je klinički sindrom koji označava slabljenje srčane funkcije koje nastaje zbog strukturnih i funkcionalnih promjena srca. Najčešći simptomi koji se javljaju kod kroničnog ZS su umor, zaduha, kratkoća daha, oticanje potkoljenica, u težim slučajevima gubitak tjelesne mase, bolovi u grudima, poremećaji svijesti. Starenjem populacije raste incidencija ZS, ali raste i morbiditet i […]

Kardiologija

Kaheksija u bolesnika sa srčanim popuštanjem (srčana kaheksija)

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Kaheksija je sindrom nenamjernog gubitka 5% ili više tjelesne težine unatrag godine dana uz prisutne sljedeće kliničko-laboratorijske faktore (barem tri moraju biti prisutna): snižen indeks tjelesne mase, umor, smanjena mišićna snaga, gubitak apetita, poremećaj biomarkera u krvi (snižen hemoglobin i serumski albumin, povišen interleukin 6 i C-reaktivni protein). Ona se može javiti u mnogim kroničnim […]

Kardiologija

RTG pluća – možete li mi pojasniti nalaz?

Kardiologija

Debljina/preuhranjenost i kardiovaskularno zdravlje – 2. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Svim osobama s prekomjernom tjelesnom masom ili debljinom preporučuje se uvođenje zdravih životnih navika (redovita tjelesna aktivnost uz zdrave prehrambene navike) u cilju redukcije tjelesne mase i pridruženih KV čimbenika rizika. Smanjenje tjelesne mase povećava inzulinsku osjetljivost i uravnotežuje metabolizam. Već gubitak od 10% tjelesne mase dovodi do smanjenja arterijskog tlaka i kardiometaboličkih rizičnih čimbenika. […]

Kardiologija

Debljina/preuhranjenost i kardiovaskularno zdravlje – 1. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Debljina (pretilost) je kronična bolest koja u suvremenom svijetu poprima epidemijske razmjere. Ona je često povezana s drugim kardiovaskularnim (KV) čimbenicima rizika: povišenim masnoćama u krvi (dislipidemija), intolerancijom glukoze ili šećernom bolesti tip 2, arterijskom hipertenzijom. Ukoliko su uz debljinu pridruženi i ovi čimbenici, tada govorimo o metaboličkom sindromu. Pretile osobe, osobito uz prisutan metabolički […]

Kardiologija

Nove strategije boljeg upravljanja arterijskom hipertenzijom – 2. dio  

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Promjena loših životnih navika je mjera u prevenciji, ali i liječenju AH. Zdrave životne navike uključuju redovitu tjelesnu aktivnost, održavanje optimalne tjelesne težine, zdrave prehrambene navike (redukcija soli u prehrani, alkoholnih pića, veći unos voća i povrća). Svakom bolesniku sa dijagnosticiranom AH treba uključiti odgovarajuću medikamentoznu terapiju u odgovarajućoj dozi s ciljem optimalne kontrole arterijskog […]

Kardiologija

Možete li mi očitati EKG?

Kardiologija

Nove strategije boljeg upravljanja arterijskom hipertenzijom – 1. dio  

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Arterijska hipertenzija (AH) najčešći je i jedan od najznačajnijih promjenjivih kardiovaskularnih (KV) čimbenika rizika. AH je odgovorna za 20% smrtnosti u svijetu. Zadnjih 50-tak godina AH je vodeći čimbenik rizika prijevremene smrtnosti u svijetu uzrokovane kardiovaskularnim i cerebrovaskularnim bolestima. Jedan od uzroka visoke smrtnosti osoba koje boluju od AH leži u tome što 2/3 hipertenzivnih […]