Križobolja, kako s njom živjeti

Kralježnica je osovinski organ sustava za kretanje, te kao osovina treba da dade čvrstoću trupu. Njezina je funkcija statička i dinamička.

Ona nosi glavu, podupire trup, štiti kičmenu moždinu i sudjeluje u svakom pokretu tijela. Kako je preko zdjelice povezana s donjim ekstremitetima, ona sudjeluje i u njihovim pokretima i prenosi na njih težinu tijela.. Kralježnica ima 24 pokretna segmenta (33 kralješka) – kralježaka, između kojih se nalaze intervertebralni diskusi.

Mogućnost izvođenja malih kretnji između pojedinih kralježaka rezultira vrlo opsežnim pokretima kralježnice, koji omogućuju rad i pod najtežim opterećenjima. Krstačni i trtični kralješci su potpuno srasli i predstavljaju nepokretni dio kralježnice usađen u zdjelični obruč (lumbosakralni prelaz-iz pokretnog u nepokretni dio odnosno intervertebralni diskus L-5/S-1 posebno su jako opterećeni).

Intervertebralni diskusi građeni su od čvrstog vezivnog vanjskog dijela- prstena i elastične jezgre. Tkivo diskusa nema krvnih žila (tvari dobija difuzijom) te u slučaju oštećenja nema regeneracije ni reparacije. Podležu procesu normalnog starenja  ali bitno utječu uvjeti rada i radno opterećenje odnosno način života.

Tako se ove degenerativne promjene prije i češće javljaju na onim dijelovima kralježnice koji su jače ili nepravilnije opterećeni. One se kod fizičkih radnika javljaju u lumbalnom predjelu uzrokujući lumbalne i lumboishijalgične sindrome, a kod službenika i radnika koji pretežno sjede i pokreću glavom, u cervikalnom predjelu uzrokujući cervikalni ili cervikobrahijalni sindrom..

Bol u donjem dijelu leđa je česta (50-75 % stanovništva), a počinje se javljati već oko 30.g.života. Rezultat je nezdravog načina života, premalo kretanja i fizičke aktivnosti. Očituje se ukočenošću središnjeg donjeg dijela leđa.

AKUTNA KRIŽOBOLJA 

Nastaje naglo, najčešće nakon “krivog“ pokreta ili podizanja tereta. Bol može biti tako jaka da bolesnik ostane trenutačno ukočen u određenom položaju. Ako je pritisnut živac koji na tom mjestu izlazi iz kralježnice , bol se osjeća duž noge , nekada sve do stopala. Takvo stanje nazivamo lumboishijalgija („išijas“). U akutnoj fazi nužno je u samom početku mirovanje i ležanje u položaju koji najviše odgovara bolesniku. Pretrage u smislu traženja uzroka križobolje treba odložiti za 7 do 10 dana jer svaki napor u toj fazi može pogoršati kliničku sliku bolesti. U akutnoj fazi tj. prvih  10 do 14 dana svu farmakoterapiju treba primjeniti u mirovanju i ležanju u bolesnikovoj kući.

Propisivanje lijekova u obliku injekcija i davanje injekcija u najbližoj zdravstvenoj stanici treba ocijeniti kao izrazitu pogrešku. Dokazano je da simptomi kraće traju mirovanjem u krevetu uz primjenu analgetika i eventualno sedativa nego ambulantnim liječenjem (analgezija mora biti izdašna, ali ne potpuna). Većini bolesnika najviše koristi ležanje u tzv. Williamsovu položaju (pri ležanju na leđima gornji dio trupa i glave podignuti ovećim jastukom, a noge savinute u kuku i koljenu privući k sebi). Time se postiže najmanje opterećenje intervertebralnog diska , fiziološko izravnanje, proširenje intervertebralnih prostora, smanjenje i uklanjanje iritacije živčanih korjenova i smanjenje ili potpuno uklanjanje boli.

KRONIČNA KRIŽOBOLJA

Smatra se bol u leđima koja traje više od  14 dana a posljedica je degenerativnih promjena (proces starenja i trošenja kralježnice). Deformirani kralješci i diskusi, upale malih zglobova, promjene na mišićima, a i na ligamentima mogu pritisnuti nervne strukture uzrokujući bol. Bol je dugotrajna i/ili se javlja povremeno uz zakočenost, no uvijek je blaža od akutne. U kroničnoj fazi lumbalnog bolnog sindroma preporuča se  prolongiran dnevni odmor, korekciju držanja , redukciju tjelesne težine u pretilih osoba, uvođenje rekreativnih tjelesnih aktivnosti (zdravstveno trčanje, vježbanje) u skladu s dobi i tjelesnim sposobnostima bolesnika i kineziterapiju.

U slučaju križobolje druge etiologije  (osteoporoze, osteomalacije, specifične upale, reumatskih bolesti) primjenjuju se odgovarajući postupci i preporučuje izbjegavanje većih opterećenja . Bolesnika valja naučiti koje „zaštitne položaje“ treba zauzimati kod pojedinih pokreta i radnji, treba ga upozoriti da ne diže teške terete i ne radi u sagnutom položaju. Sistem edukacije takvih bolesnika danas je u nekim specijaliziranim ustanovama već dobro razrađen i u njemu fizioterapeuti imaju naročito važnu ulogu o načinima čuvanja kralježnice odnosno zdravlja i radne sposobnosti. Vrlo je važno i medicinsko vještačenje u svrhu preporuke za promjenu radnog mjesta.

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci