Kompulzivno kupovanje - ovisnost modernog doba

Preokupiranost kupovanjem, kao i popratni impulsi i ponašanje, uzrokuju značajne posljedice, koje utječu na socijalno i radno funkcioniranje ili rezultiraju financijskim problemima, a ne događaju se za vrijeme manije (faza u okviru bipolarnog afektivnog poremećaja).

Oniomania, od grčkih riječi onios = za prodaju i mania = neumjerenost, ludost. Definicija predložena od McElroy-a i suradnika (1994) glasi: (citiram) "Kompulzivno kupovanje je maladaptivna preokupacija kupovanjem, koja uključuje učestalu zaokupiranost kupovanjem ili impulsima da se nešto kupi pri čemu je poriv snažan i ponavljajući." Preokupiranost kupovanjem, kao i popratni impulsi i ponašanje, uzrokuju značajne posljedice, koje utječu na socijalno i radno funkcioniranje ili rezultiraju financijskim problemima, a ne događaju se za vrijeme manije (faza u okviru bipolarnog afektivnog poremećaja).

Oniomaniju od zdrave kupnje razlikuje kompulzivna, destruktivna i kronična priroda kupovanja. Kupovanje može biti pozitivan način samo ekspresije , dok patološko kupovanje može biti opasna prijetnja egzistenciji  te posljedično dovesti  kao i svaka druga ovisnost, do oštećenja socijalnih, materijalnih te obiteljskih vrijednosti i obaveza. Bolest je prepoznata i opisana još 1924. g. od strane Emila Kraeplina i Bleulera Krapelin je u svojoj studiji ustvrdio i eksperimentom  dokazao da sam čin kupovine donosi kratkotrajno olakšanje - izmjerio je električne aktivnosti u mozgu u području mozga odgovornom za razumno razmišljanje i postupke. Otkrio je da je dio mozga koji upravlja lijepim osjećajima tokom kupovine preaktivan.

Epidemiologija poremećaja ukazuje da je poremećaj poprilično učestao - u SAD-u boluje 5-10 posto ljudi, a 80 posto oboljelih su žene. Ispoljava se najčešće u adolescenciji, a obilježava je i kronični karakter., u samoj osnovi leži impulzivnost i gubitak kontrole nad nagonima.  Nije ograničen samo na ljude koji troše iznad svojih mogućnosti,već uključuje i osobe koji provode puno vremena u kupnji i koji kronično razmišljaju o kupovini stvari koje uglavnom ne koriste. Etiologija nije razjašnjena u potpunosti -  radi se o međudjelovanju  biologijskih, psiholoških i socijalnih faktora. Na neurotransmitorskoj razini u podlozi je deficit serotonina. Psihološka razina uključuje nisko samopouzdanje i samopoštovanje te repetativnu potrebu da se kroz kupnju poboljša osnovno raspoloženje. Socijalni uvjeti predstavljaju važnu ulogu u oniomaniji - porast kulture konzumerizma doprinosi pogledu da je kompulzivno kupovanje specifična postmoderna ovisnost. Smatra se da uzroci šopingholizma imaju izvor u najranijim iskustavima iz djetinjstva, vezani su uz loše relacije  roditelj - dijete, što dovodi do toga da se ljudi posljedično okreću objektima i materijalnom, da bi izbjegli osjećaje praznine i napuštanja. Djeca koja su proživjela zanemarivanje i psihološko odbacivanje od strane roditelja često imaju manjak samopouzdanja i samopoštovanja upravo iz razloga jer su se kao djeca osjećali nevažnima, te se zbog istog okreću zamjenskom komforima i dobrima- igračkama ili hrani kako bi kompenzirali svoju usamljenost i emocionalnu prazninu te  kako bi se osjerćali priznati i prihvaćeni. Odrasli koji su u djetinjstvu dobivali  materijalne poklone, umjesto adekvatne emocionalne potpore, pod rizikom su razvoja ovisnosti o kupnji. Uz poremećaj su češće izražene i poneke crte osobnosti - perfekcionizam, generalizirana impulzivnost i kompulzivnost, te je izražena opetovana potreba da se stekne kontrola. Kompulzivno kupovanje na neki način  predstavlja i potragu za selfom u ljudi čiji identitet nije dovoljno čvrst i neovisan.

U komorbiditetu, mogu biti poremećaji raspoloženja (depresija, bipolarni poremećaj), anksioznost, zloupotreba sredstava ovisnosti ,  poremećaji prehrane te poremećaji ličnosti.

Iako je inicijalno uzrokovano blagom potrebom da bi se osjetili posebnim i manje usamljenim te da se poboljša osnovno raspoloženje, kompulzivno kupovanje izaziva čitav krug raznih podražaja i emocija - sa vrhuncima i padovima kao i kod drugih ovisnosti - nakon prvotnog i privremenog osjećaja sreće, ispunjenosti, euforije i olakšanja, ubrzo uslijede osjećaji razočarenja i krivnje, što potakne novi krug postupaka da se to stanje popravi i da se stekne osjećaj posebnog identiteta. Naknadno ovisna osoba ponovno proživljava negativne emocije, ljutnju i stres, uslijedi žaljenje i depresija, što vodi u poriv za novim trošenjem i otvara novi začarani krug ovisnosti i ovisničkog ponašanja.  Ovisnost se kao i mnoge druge najčešće skriva. Kako dugovi rastu, kupljena se dobra skrivaju ili uništavaju, jer se oboljela osoba srami svoje ovisnosti , a cijena ovisnosti raste u mentalnom , financijskom i emocionalnom smislu. Razna ponašanja kojima se prikriva kompulzivna kupovina kvare interpersonalne odnose, narušavaju povjerenje te dugoročno ruše osjećaje osobnog dostojanstva i samopoštovanja. Posljedice zaostaju i dugo nakon troška te mogu biti devastirajuće - razaraju brakove, izazivaju i podrivaju financijske i egzistencijalne probleme, uzrokuju anksioznost i osjećaj da život izmiče kontroli, a ponekad završe i suicidom.

Za postavljanje dijagnoze potrebno je prepoznati  karakteristične i ponavljajuće obrasce ponašanja - kupovina se obavlja u trenucima kada je osoba sama, usamljena, loše raspoložena, nervozna, ljuta , osoba osjeća intenzivnu sreću ili euforiju neposredno nakon kupovine, osjeća paniku u nedostatku novca ili kreditne kartice, osjeća stid ili krivice nakon kupovine, kupuje karticom ili na kredit radije nego gotovim novcem, prilikom kupovine poklona za drugu osobu obavezna kupuje i za sebe, skriva stvarne cijene proizvoda i svađa se sa članovima obitelji zbog potrošenog novca. 

Dijagnostički kriteriji za kompulzivno kupovanje uključuju preokupaciju sa kupovanjem, osobni distres kao rezultat te aktivnosti, a kompulzivno kupovanje po definiciji  ne smije biti ograničeno na manične i hipomanične epizode.

Liječenje uključuje osvješćivanje i priznavanje ovisnosti kroz edukaciju, terapiju, grupni rad. Koriste se psihofarmaci, prvenstveno  selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (fluvoksamin, citalopram, te opoidni antagonisti naltrekson). Od psihoterapijskih pravaca, preporučuju se kognitivno-bihevioralna terapija te psihoanalitički oblici psihoterapije. 

Najbolje stvari u životu su ionako besplatne.

 

Ocijenite članak

Ocjena 3.33 (broj glasova: 3)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci

Ivana Ljubičić Bistrović dr.med., specijalist psihijatar, Klinika za psihijatriju KBC Rijeka

Stres

Vezana pitanja i odgovori